Da u bezdan noći ne potone dan

da ga omče mraka mučki ne umore

da l’ na oči ikad došao bi san,

da l’ bilo bi zvijezda, da l’ bilo bi zore?

                         .

Jesenje se lišće sa životom bori

miješajući boje na šumskome platnu

i najljepšu sliku svojom smrću stvori

odjenuvši brda u odoru zlatnu.

                 .

Sunce na zazasku ljepotom dah krade,

vatre dok nestaju najjače nas griju,

iskušenja teška iznjedruju nade,

najljepše pjevaju ptice kada mriju.

               .

Stoga iskru nade u duši probudi,

u zlu i nedaći pronađi  ljepotu

pa i kad te sudba na kušnju osudi

nikad se ne prestaj radovat’ životu.