Svjetski bestseler „Okus Osvete“ danskog pisca Jussi Adler – Olsena sigurno neće ući u romane koje vam mogu preporučiti kao štivo posebne ljepote, duboke misaonosti ili puke zabave, jer ono nije ništa od toga. Mračna je to i nelijepa priča koju sam pročitala iz znatiželje, jer pobija opće mišljenje da su sve zapadne europske zemlje humano i pravedno uređene, da u njima ne može doći do strašnih, institucionalnih devijacija, do zlostavljanja najosjetljivijih i najslabijih pripadnika društva.

Još u drugoj polovici 20. st. decenijama nakon Drugog svjetskog rata, nepodobne Dankinje slane su na maleni otok koji jako asocira na Goli otok, samo što one nisu bile ni politički žigosane ni kriminalno aktivne.

                              .

Te su djevojke maltretirane u ime zdravog poretka, pa i sterilizirane, kako ne bi rađale nepodobnu djecu. Oduzeto im je pravo normalnog života. A kada nekoliko isključivih, bogatih ljudi osnuje političku stranku, koja se bori za čistoću nacije, stvari postaju još gore. Demokracija ne znači ništa ako je narod neupućen, dezinformiran i nezainteresiran… I što preostaje djevojci koja nije imala sreće pa je zarana morala potpasti pod „skrb“ države? Ostaje samo osveta, jer kad nestanu uzročnici njene nesreća, može reći da je kazna izvršena.

Marija Juračić