15 kolovoza 2026
Autor: julija
Kategorija: Domoljubna
Borovi su noćas nosili crvene ptice u svojim granama.
Njihov je nemir sišao niz padine prema moru.
U makiji sazrijeva miris gorkog smilja.
Crni prah sunca rasipa se nad obroncima.
.
Kroz dolinu se penje grmljavina nepoznatog stada.
Stakleni kapci drhte pod njegovim nevidljivim kopitima.
.
Pod crnilom jutra utihnula su gnijezda bez povratka.
U spaljenim krošnjama ljeto je izgubilo svoje ptice.
Pepeo je na pragove položio nečije posljednje sunce.
.
Daleko, u kamenoj utrobi Cetine,
kamenje prima pepeo s visina,
pod liticama nosi šutnju spaljenih visova.
Nema komentara za "Petar Šitum “Moj grad svejedno gori”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.