Petar Šitum “Moj grad svejedno gori”

Borovi su noćas nosili crvene ptice u svojim granama.

Njihov je nemir sišao niz padine prema moru.

U makiji sazrijeva miris gorkog smilja.

Crni prah sunca rasipa se nad obroncima.

                                        .

Kroz dolinu se penje grmljavina nepoznatog stada.

Stakleni kapci drhte pod njegovim nevidljivim kopitima.

                                      .                                          

Pod crnilom jutra utihnula su gnijezda bez povratka.

U spaljenim krošnjama ljeto je izgubilo svoje ptice.

Pepeo je na pragove položio nečije posljednje sunce.

                             .

Daleko, u kamenoj utrobi Cetine,

kamenje prima pepeo s visina,

pod liticama nosi šutnju spaljenih visova. 

Nema komentara za "Petar Šitum “Moj grad svejedno gori”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.