Želim raširiti svoja krila, široka i tekuća,
da obgrlim sve što na obali rijeke i jezera drhti.
Sve što diše, sve što danas teško uzdiše pod ljudskom rukom,
neka titra u taktu moga srca –
moja čista voda, moj ritam, moje biće spojeno s klijanjem zemlje.

                              .

 Želim biti iskra,
kratki sjaj na zrelom zrnu žita,
bljesak svjetlosti što juri preko sačuvanih, valovitih polja.
Tražim tu jednu, skrivenu točku
duboko u mesu prirode –
tamo gdje smijem puknuti i prolistati u novi, zaštićeni život.

                        .

 Želim biti zrno prašine,
izgubljeno na Keopsovoj piramidi.
Mala praška na Neptunu,
pa da svjedočim prošlost Zemlje
i njezinu zelenu budućnost pretkazujem.
Da vrijeme kroz mene protječe,
i priča mi priče o ratovima, miru i ranama koje smo nanijeli prirodi,
sve dok i sama ne postanem povijest
i čuvar budućnosti.

                     .

 Želim biti pjesnikinja prirode.
Sasvim jednostavna. Sasvim tiha.
Glas onih koji nemaju glas – rijeka, šuma i ptica.
Samo da napokon pustim onu
koja danas još moram biti.
Da se to „ja“ utopi u rijeci, u stablu, u riječi –
i da napokon cijeli naš planet bude slobodan.