Prvi dan

        . 

Danas ne tražim ja proljeće u knjigama,
ono je jutros u mom dahu.
Svijet se ne budi s kalendarom,
nego s mojim prvim korakom
prema suncu.
Samo da krenem…

          .

 Drugi dan

           .

Proljeće bez najave je stiglo.
Jučer je bilo samo slutnja,
a danas je već miris koji se ne da ignorirati.
Sunce je drsko,
uvlači se pod kapke i crta zlatne pruge
po mojoj sobi.

Nema više teških kaputa u mislima,
samo želja da izađem bosa na rosu
i osjetim kako trava golicavo javlja:
“Tu smo. Stigle smo.”

               .

 Treći dan

        .

Danas kao da se sunce ispričava što ga dugo nije bilo.
Ne treba mi sat,
čujem u daljini kako se zrak lomi pod krilima ptica
koje su se vratile ranije,
baš kao i ja.
Nema rime u ovom buđenju,
samo tišina koja pulsira,
i taj miris zemlje što se budi
ispod starog lišća.
Još uvijek žmurim,
ali ljeto me je već pronašlo.
Nije u kalendaru,
tu je,
na mom jastuku.

           .

 Četvrti dan

           . 

Danas tišina počiva u meni,
jer umoriše me mnoge riječi i stari ritmovi,
dok moj um traži onu iskru
skrivenu duboko u sebi.
Ne bojim se praznine; to je samo kratka pauza,
poput suhe zemlje koja čeka prvu kišu.

                     .

 Peti dan

     .

Danas urezujem u svoje srce svako slovo,
danima sam bdjela nad ovim stihovima.
Sada me ovo mirno jutro nosi
i ponovno otkriva snagu u tišini.

             .

 Šesti dan

        .

Danas govori mi um:
Tvoja snaga leži u tvojoj kreativnoj moći –
čak i kada se osjećaš prazno,
već ponovno otvaraš vrata svjetlosti,
dok nešto novo tiho počinje u tebi.

            . 

 Sedmi dan

      . 

Danas ne želim biti sama:
obnavljam ono što sam zaboravila.
Jer postao si more pod mojim prstima –
– ono što krećući se razara obale,
obara prepreke,
pa se u nježnosti pjenušavoj pokrećeš,
s mišlju da se ne želim probuditi!

Ali ja sam, tu –
u svijetu mojih sjenki…