02 rujna 2026
Autor: julija
Kategorija: Uncategorized
Iz duboke noći, u teškoj čahuri,
promatrah svijet iz daljine,
srce mi bješe umorno, bez krila,
zarobljeno u nijemoj tišini.
.
Ali svjetlost probija svaki zid,
kad vrijeme pusti čežnju da sazrije,
dah vjetra, tanka nit,
nježno otpušta stare, uske okove.
.
Sada nosim boje na svojoj koži,
koje mi je život tiho darovao,
moja pjesma postaje slobodna i čista,
crta krug života na obzoru.
.
Ja sam riječ koja letjeti zna,
leptir na sunčevoj svjetlosti,
i počinjem sasvim ispočetka –
kao lagana, pernata pjesma iz sna.
Nema komentara za "Spomenka Krebs “Poezija leptira”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.