Na krilima snova jednog mi je dana doletjela
Ova osoba što posebno mi je prijateljstvo podarila,
Koju regeneracija neslomljive nekoć je iskovala
U tajanstvenu dušu što u mojem je životu osvanula.
.

Što se krije ispod ledene epiderme njezine?
Neki misle da to je pitanje za mudrace antičke.
Strahuju da njezina blizina donosi sunovraćenje
U bezdane unutrašnje tame, gorke duševne ponore.
.

Ipak, retorikom tišine vrijeme napokon otkriva
Srce iza njenih bedema što samoće se užasava.
Njezinim umom možda caruje disbalans svjetova,
Ali tmurnost mojih dana njezino društvo razvedrava.
.

Govore da moji su uz nju provedeni sati tminom okovani.
Dragocjenošću ovog saveza njihovi su umovi zbunjeni,
Ali složeni odgovori skriveni su u elaboraciji podsvijesti.
Ta osoba donijela je svršetak ponavljane turbulentne povijesti.
.

Zašto oni odbijaju zaboraviti davno oproštene grehote,
Dok u njezinoj prisutnosti ja vidim praskozorje dobrote?
Zar samo ja razumijem njenu bol hladnu kao oštri kamen?
Voljela je Belzebuba, to je njezin vječni ožiljak i znamen.
.

Da barem imam moć sam izliječiti sve njezine agonije
Dok promatram je u tkanju konstelacija stihova poezije.
Ipak, ova čvrsta spona je nade u bolje sutra polaganje
Jer već vidim zrake što nagovještaju njezino oporavljanje.
.

Dok mnogi nju još vide ogrnutu u mračne barokne pelerine,
Ja sam pronašao tihu luku njezine skrivene, ranjive topline.
I znam da zimzeleni otoci još cvatu u labirintu njezine duše,
Čije zidove ukrašavaju ovom svijetu nevidljive gotičke ruže.
.

I nastavljam gledati kako ona svojim kozmosom lebdi.
Svaki kutak svemira za nju je fluorescentni rudnik riječi,
Kojima oslikava spektre ljubavi i gnjeva, tame i svjetlosti,
I gradi antologiju besmrtnice što stoljećima će za njome ostati.