Kad bi samo mogla vratiti neke ljude,

vidjeti opet, njihova lica

topla

da ugriju dušu, da ničem

srećom u oblacima

posve sigurna u riječi izgovorene,

posve zaštićena u čistoći njihova srca,

usmjerenog daha

jedino prema ljubavi.

               .

Kada bih samo mogla vratiti vrijeme

bezbrižnosti

zamotane u iskrenost otakanih tekstura

                  .

njihovih bijelih duša

ono iznutra

bilo bi, opet živo,

odjeveno u dragost igre  krijesnica srca

              .

koje putuju mostom misli i riječi,

spajajući dobro

sa još boljim.

        .

Ovako,

utopljena med beskrvnosti lica

plutam sadašnjosti zaključana.

           .

Iskrena jedino

u ispovjedaonici milosrdnog bijelog papira

koji duše šutljive,

jedini

ne nosi privid

vjerovanja.