Pružaš ruke, na ples me pozivaš,
dok u meni vulkan vreli vrije.
Obrazi mi hoće prepuknuti,
o, kako me vrela ljubav grije!
.
Dok me vrtiš kao piruetu,
tvoj dah vreo osjećam na licu.
Šapućeš mi: “srno moja mala!”
Ah, miline u mom vrelom srcu!
.
Zaplesalo i drveće milo,
dok nas gleda pored naše rijeke.
Žar je plesni redom zahvatio
i ribice iz Save, poneke.
.
Zaplesaše čak i Savski vali,
mada vjetra nigdje na vidiku.
Zaplesao mjesec uz zvjezdice,
gledajući tu čarobnu sliku.
.
Sa nasipa gledaju nas milo
uz svjetiljku i noćni leptiri.
Zaplesaše u tom plesnom žaru,
sunce rano iz prikrajka viri.
.
Pomilova sunce ranu rosu
pa je uze u naručje zlatno.
Slikar presta slikati pejzaže,
pa zagrli svoje milo platno.
.
Mjesec pleše i dalje iz sjene,
dok ka nebu letimo nas dvoje.
Pozdravljamo ptičice u letu,
koje plešu grleć ptiće svoje.
.
Zaplesalo na livadi cvijeće
i sve redom što nas okružuje.
Mi plešemo, ne možemo stati,
žar ljubavi snažno nas miluje.
.
Luca Mamić, 11.10.2026.