08 studenoga 2026
Autor: julija
Kategorija: Misaona
Želim biti zrno prašine,
izgubljeno na kruni Keopsove piramide.
Sitna, nevidljiva čestica na Neptunu,
zaboravljena u ledu i vjetru,
pa da nijemo svjedočim prošlosti
i daleku budućnost predskazujem.
.
Želim da vrijeme kroz mene teče,
kao pijesak kroz pješčani sat svemira.
Neka mi vjekovi pričaju tajne,
o krvavim ratovima i krhkom miru,
o kraljevstvima koja niču i nestaju u prahu.
I letjet ću, nošena kosmičkim dahom,
kroz eone, kroz zvjezdanu tminu,
sve dok i sama ne postanem povijest.
.
Sve dok ne postanem – sama budućnost.
—– .
Die Sanduhr des Universums
.
Ich will ein Staubkorn sein,
verloren auf der Krone der Cheops-Pyramide.
Ein winziges, unsichtbares Teilchen auf dem Neptun,
vergessen im Eis und im Wind,
um stumm der Vergangenheit zu zeugen
und die ferne Zukunft vorauszusagen.
.
Ich will, dass die Zeit durch mich fließt,
wie Sand durch die Sanduhr des Universums.
Lass mir die Jahrhunderte ihre Geheimnisse erzählen,
von blutigen Kriegen und zerbrechlichem Frieden,
von Königreichen, die entstehen und im Staub vergehen.
Und ich werde fliegen, getragen vom kosmischen Hauch,
durch Äonen, durch die Sternenfinsternis,
bis ich selbst zur Geschichte werde.
.
Bis ich werde – die Zukunft selbst.
Nema komentara za "Spomenka Krebs ” Pjesčani sat univerzuma”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.