Posvećeno Stanku Vrazu
.
O, da mi je noć tvoja blizina,
da mi je zvijezda tvoj tihi glas,
ja bih u tami tražio svjetlost
i zvao te imenom kroz svaki čas
.
Cvijet sam što vene bez tvoje rose,
ptica bez neba, bez krila i sna,
jer ljubav što gori u srcu mom
ne zna za sutra, ne zna za „da“.
.
Ako me čuješ u šumu vjetra,
u suzi rose što jutrom se sja,
znaj — to je duša što tebe doziva,
i pati tiho… i voli bez sna
Nema komentara za "Ankica Biskupović “Ćežnja”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.