Ankica Biskupović “Sonet”

05 prosinca 2025 Autor: 0 Kategorija: Uncategorized

Kad zora tiho spusti srebrn veo,

i more dahne modrom tajnom dana,

u srcu mom probudi se bez prestanka

tvoj lik, što nosi svjetlost s neba, mio

                  .

K’o ruža što je jutrom rosom spleo

anđeo neki, tih i bez vremena,

tako je tvoja milost izabrana—

a u njoj sam cijela, njoj sam život dala

                           .

I kada večer zvonke sjene lije,

u kamenu spava Grad, a zvijezde bdiju,

u meni opet želja tvoja vrije:

                        .

da pjesmom tihu dušu ti umijem,

da sve što slutim, sve što srcem snujem,

položim tebi u ljubav što se smije

Nema komentara za "Ankica Biskupović “Sonet”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.