Arhiva > julija

Ivica Kesić “Karta za jedan smjer”

U tijesnom, životnom putujemo vlaku, tračnicama stare vijugave pruge, dok pitanje jedno treperi u zraku: Idemo li postaji radosti il’ tuge?                            . Na Kolodvor ljubavi stigli smo predvečer, krenuli na izlaz , umorni od puta. Ne stojimo ovdje!- strojovođa reče, Postaja je […]

Pročitaj cijelu poeziju

Kristijana Peršić “Stipe moj”4

Ugledah jučer ponovno na onom našem mjestu, na stijenama Kamenjaka Mog prijatelja Stipu kako nadgledava cijelu plažu.                              . Sletio je samo na tren da prozborimo par riječi ,,Lijepo te opet vidjet na ovom našem mjestu, vidim ekipa je opet stara i […]

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Galeta “Obiteljska loza”

Strahovito sam plakala- zato sada nemam suza.                 , Živčani slom doživjela – uz djecu se preporodila.                . Nosim taj težak križ predaka Talijana, s velikim grijesima…                  . Žaliti se neću, iako shrvana- […]

Pročitaj cijelu poeziju

Zvonimir Nemet “Gužva”

U raspjevanoj šumi U krošnjama gužva Između lišća ljube se ptice Savršeno je vrijeme Za pjev slavuja

Pročitaj cijelu poeziju

Darko Žigrović “Sportaš”

Sportaš sam od glave do pete Sportom sam se bavio već kao dijete Trčao sam maratone duge Šprintao i na kraće pruge U nogometu najviše igrao glavom Zubima često orao zelenom travom Košarka mi bila glavna Hitar poput ptice Nema meni ravna U pogađanju trice Bez imalo muke I rukomet mi išao kao od ruke […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ankica Biskupović “Prošlost ne odlazi”

  Čovjek često vjeruje da je prošlost ono što je završilo, premda je ona katkad samo ono što je prestalo govoriti. Možemo promijeniti kuću, grad, prijatelje i zanimanje, posijedjeti, dobiti bore i uvjeriti se da smo postali netko drugi. Ipak, ono što nismo razriješili ne stari zajedno s nama: nepravda može u čovjeku ostati mlada […]

Pročitaj cijelu poeziju

Spomenka Krebs ” Moje ime je Eva”

Crtež: Marija Juračić . Reci, zašto tvoja tišina odgovara na svaki moj krik? U ovom trenu nemam riječi, tek zagrizoh onu jabuku – znaš ti dobro koju. ON je stvorio nas, žene, još davno, od tvog rebra. Sigurno je boljelo… Ali ti i dalje uporno šutiš dok ja vrištim. Šutiš, jer se bojiš istine u […]

Pročitaj cijelu poeziju

Mile Lisica “Ruke”

Ujedaju me tvoji prsti Ljubi me proleće u olucima noći Sa jutarnje trave ustaju zvezde Neke je ljubav zauvek pretvorila u rosu                 . Znam da si srećna               Kažu da prsti nemaju sećanja Znam da se nešto dešava u kosmosu Zbog čega […]

Pročitaj cijelu poeziju

Željko Perović “Mir i tišina”

I Iscrpljen od misli i kratkih koraka, Sa vidom koji se od svjetla oprašta, Posrćem i tražim put do parka, Da razbijene grudi odmorim, I odbjeglu snagu ponovo vratim. II Dok jesen zubatom vjetrinom, Šiba mi lice, pa kukavna sudi, Teškom koraku i starosti mojoj, A godine k’o suho lišće sapliće. III U meni od […]

Pročitaj cijelu poeziju

Ankica Biskupović “Kamen, kruh i svjetlo”

Ivana Brlić-Mažuranić pokazala je koliko simboličke dubine može ponijeti običan svijet kada priroda, dom, ognjište i put postanu više od prostora. U takvu čitanju i najmanja stvar poprima gotovo mitsko značenje. Kruh tada više nije samo hrana, nego znači: čekam te. Svjetlo na prozoru govori: još imaš kamo doći, a ključ poručuje: još pripadaš. A […]

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts