Bila je zima Ispod nule Prognoza nikakva U meni se sve stislo Ni daha ni pomaka Srce je cmoljilo Duša se raspadala Mislila sam to je kraj Ni snage ni želje Sve je bilo do bestraga Lutala sam tamom Korak do koraka Kao dar s neba si došao Sjećam se samo izraza S pitanjem u […]
Arhiva > julija
Kristijana Peršić “Stipe moj” 8
Jutros mi nešto teško pokrenuti se, ali se sjetih Stipe i njegove ekipe i sina Ive i šta se sa onom galebicom dalje desilo… jesu li je ribom on i Stipe zadivili ili je raširila krila pa putem svojim odletila. . I […]
Ivica Kesić “Žena”
Na početku svega bijaše žena a pod ruku sa njom i ljubav došla je jer davno bi stale kazaljke vremena da nije zagrizla jabuku spoznaje. . Najljepše su pjesme o ženi pisane i vječno će poete srcem da ih pišu sve dok u morima vode […]
Katarina Zadrija “Ljubav” Gogyoshi”
Proljetni pljusak izmamio travu Uvrtu između kukurijeka Procvale ljubičice i jaglaci Tamo je Ivan ubrao buket cvijeća Koji nosi u školu, Ani za rođendan.
Danijela Ćuk “Podrška”
Nitko ne zna kako je u tvojoj koži biti, smiješiti se a u sebi suze liti, samo kažu proći će,kao da znaju, a nitko ne zna kako je lomiti se u lažnom sjaju. . Ne znaju kako je […]
Petar Šitum”Gdje voda pamti kamen”
(Nikoli Miličeviću) . Tišina je zvuk šumske noći, u očima skromnih zvijezda skrivenih od nepoznatih ljudi . I silueta – ovozemaljska aureola što pod brdom noću se javlja kao štit kamenjarske oaze poput oštrice mača svetoga Mihovila […]
Spomenka Krebs”Za mene rođen”
Syggy&Spom . Ti si za mene rođen, i to se ne dokazuje velikim riječima — prepoznaje se u sitnicama, tiho. Dok čitam tvoje stihove i pisma, ja više ne mislim o tebi, ja napokon živim u tebi. . Ti si onaj beskrajni prostor u kojem moje misli, napokon, ne moraju da […]
Darko Žigrović “Sportaš”
Sportaš sam od glave do pete Sportom sam se bavio već kao dijete Trčao sam maratone duge Šprintao i na kraće pruge U nogometu najviše igrao glavom Zubima često orao zelenom travom Košarka mi bila glavna Hitar poput ptice Nema meni ravna U pogađanju trice Bez imalo muke I rukomet mi išao kao od […]
Zvonimir Nemet “Gogyohka “
u zimskim noćima dok snijeg zrcali mrazom postelja na tebe podsjeća s tobom sam najslađa jutrila jutra . in winter nights while snow mirrors the frost the bed reminds me of you with you I greeted the sweetest mornings.
Spomenka Krebs “Atlas kože”
Syggy&Spome . Volim te na način na koji arhitekt ruši staru zgradu. Poput usporenog filma. Ciglu po ciglu. Jesenji vjetar nosi prašinu s tvojim imenom, a kad se slegne, ostaje samo prazan nacrt doma. Mojim krvotokom tečeš, hladan i jak poput novembarskih kiša. Prvo si me posuo hladnim znojem, a onda u pepelu posadio prste […]
