Nitko ne zna kako je u tvojoj koži biti, smiješiti se a u sebi suze liti, samo kažu proći će,kao da znaju, a nitko ne zna kako je lomiti se u lažnom sjaju. . Ne znaju kako je […]
Arhiva > julija
Petar Šitum”Gdje voda pamti kamen”
(Nikoli Miličeviću) . Tišina je zvuk šumske noći, u očima skromnih zvijezda skrivenih od nepoznatih ljudi . I silueta – ovozemaljska aureola što pod brdom noću se javlja kao štit kamenjarske oaze poput oštrice mača svetoga Mihovila […]
Spomenka Krebs”Za mene rođen”
Syggy&Spom . Ti si za mene rođen, i to se ne dokazuje velikim riječima — prepoznaje se u sitnicama, tiho. Dok čitam tvoje stihove i pisma, ja više ne mislim o tebi, ja napokon živim u tebi. . Ti si onaj beskrajni prostor u kojem moje misli, napokon, ne moraju da […]
Darko Žigrović “Sportaš”
Sportaš sam od glave do pete Sportom sam se bavio već kao dijete Trčao sam maratone duge Šprintao i na kraće pruge U nogometu najviše igrao glavom Zubima često orao zelenom travom Košarka mi bila glavna Hitar poput ptice Nema meni ravna U pogađanju trice Bez imalo muke I rukomet mi išao kao od […]
Zvonimir Nemet “Gogyohka “
u zimskim noćima dok snijeg zrcali mrazom postelja na tebe podsjeća s tobom sam najslađa jutrila jutra . in winter nights while snow mirrors the frost the bed reminds me of you with you I greeted the sweetest mornings.
Spomenka Krebs “Atlas kože”
Syggy&Spome . Volim te na način na koji arhitekt ruši staru zgradu. Poput usporenog filma. Ciglu po ciglu. Jesenji vjetar nosi prašinu s tvojim imenom, a kad se slegne, ostaje samo prazan nacrt doma. Mojim krvotokom tečeš, hladan i jak poput novembarskih kiša. Prvo si me posuo hladnim znojem, a onda u pepelu posadio prste […]
Spomenka Krebs “Utjeha Zemlji”
Siggy&Spomenka . I kada su kore teške, gorke i slane od proživljene boli, a prazne riječi posvuda vrište, ja donosim tišinu na tvoje otvorene rane i bistru, hladnu vodu da završi ova tužna priča. . Jer u kosi Nade još se budi nemirni vjetar, dok Isar i […]
Kristijana Peršić “Stipe moj” 7
Ugledah danas Tamo u moru gužvu neku, a buka je toliko glasna bila da sam uši rukama začepila,ali svejedno mi još u ušima zuji. . Pogledam pažljivo i među ekipom ugledam naravno i Mog prijatelja Stipu I njegovog sina Ivu Kako se sa ekipom oko ribe svađaju. […]
Petar Šitum “Ivi Andriću”
Sagradit ću ti svjetiljku od kamena zapaljenu nad dubinom Nisi krhki glas svjetlosti nad ponorom dana, ali si luk od perja preko ponora tišine I piješ bijelu nit što šije rastanke u susrete iz tuđe skrivene zvijezde pod korijenjem planine Svjetlosnom kosti ptice gradiš mostove kroz sjenu zvona koja još odzvanja dolinom iz zjenice noći […]
Ankica Biskupović” Savjest kao posljednji dom”
Možemo prevariti ljude i zakon, katkad čak i vlastito sjećanje, ali savjest ima neobičnu naviku vratiti ono što smo uredno spremili u zaborav. Ne dolazi uvijek kao kazna; katkad se javi kao miris, davno nečujna pjesma, nečije ime ili kuća pokraj koje slučajno prolazimo. Odjednom više nismo starac na ulici, nego ponovno onaj mladi čovjek […]
