Egon je stigao kasno uvečer. Donio je hrpu namirnica i strpao ih u Ikin hladnjak. Bio je umoran od puta i ukočen od sjedenja na podu pretrpanog münchenskog aerodroma. Let mu je bio otkazan zbog pojave misterioznih dronova koji su dolazili niotkuda i nadlijetali aerodrom. Zrakoplovi koji su trebali sletjeti u München, odmah su preusmjereni […]
Arhiva > julija
Ankica Biskupović “Romantičarska sudbina”
Voljeti znači nositi križ od želja, snova i suza skriti, živjeti znači gorjeti tiho za ono što nikad ne biva blizu. . Ali ja biram tu bolnu zvijezdu što vodi srce kroz mrak i led, jer bez te vatre, bez tebe, ni pjesma nema svoj svijet.
Milan Janković “Anomalija”
Okrijepih srce na umoru, zalud iluzijom o ljepoti, da usahne na dekoru, dok plovi ka golgoti. . Kobna zrnca anomalije, srcu mome aritmije , u očima mi iskri sila, oko srca mrtva žila. . Ponovljeni loši dani, obećaše smrtno tijelo, praznom grobu, puno crvi, i dolasku očekivano, radost novoj strvi. . U tišini i bez […]
Marko Jareb “Kuća očeva”
Ako te ispunjava ambicija, upornost, skromnost, disciplina i marljivost, možeš uz svekolike poteškoće polučiti uspješnost za biti prvi. E, da se nije poslije više mjeseci života u “osami” vratiti u svakodnevnicu i živjeti u njoj. Koliko se boje neba mogu oslikavati u moru? Modrina mora izvire iz neba. Kako je na većim dubinama more više […]
Milan Drašković “Pesnički atelje”
Uzduž kućnog pejzaža znak dubokog jedinstva, pletisanka stihova i Knjiga prstenova, iz zvučnog letopisa svakidašnja molitva, odjeci Začar-gore i dalekih bogova. . Osveštane daljine pri božjim večerima, duž bešumne stranice noćno razlistavanje, sred tamne harmonije tren gonjen čemerima, kroz unezveren pejzaž […]
Ivica Kesić “Ako”
Ako ranim jutrom prvi sunčev trak proviri ti drsko kroz kestena grane, nemoj ga tjerati, to je možda znak da duša te moja gleda s druge strane. . Ako palog lista vjetar ti pronese mirisnom posteljom drhturave sjene, ne čudi se kada […]
Milan Janković “Dok sam ovim svijetom prolazio”
Osjećam svoje misli suhima. Otkotrljaju se s jezika kao šljunak, kao da mi u grlu zapeo pijesak i komadić prašine, dosežući do trbuha koji je nemiran i mučan, koji valja kao sedam mora, posežući za bilo čime, da se usidri poput bola i vrati u stvarnost. Ili gdje ima smisla u svemu razmišljanja unatrag ovom […]
Jagoda Sablić “Gorica moja spava”
Još i danas srce me vuče, Staroj kući, klupi isprid kuće. Zatvorene ponistre i škure, Ugašene lumace i ferali, Zaspali su zauvik naši stari. ‘ Još mi vonja miris starog vina, Još mi vonja miris konobe i bačve, Još mi vonja more šta te jubi, Još mi […]
Spomenka Krebs “Ruža na kiši/ Die Rose im Regen”
Na ulicama Münchena, u sivoj svjetlosti, Tražila sam lice koje obećava da proljeće neće prestati, da ljubav neće pobjeći, dok grad pjeva svoju usamljenu pjesmu za nas. . Ružica – ime poput nježnog daha, latica na hladnom povjetarcu. – Ti si ružičasti snijeg koji tiho pada, najljepša boja u svijetu obasjanom. . Moje su ruke […]
Lorena Galeta “Zgrabljena uvertira”
Nokti uzduž Hada, gavran im se jada.. Zašto bol pada – na nevina stada? Nečija se zamjerka -Njemu usprotivila. Kažu da Bog vlada -i jedini suditi zna. Ali što je s nama – kojima duša puca? Kao fragment agonija, te neviđenih trpljenja.. Dvadesete, sinonim plača- nerazumijevanja i odlaska. Pravda jest diskutabilna- no, postoji li ona, […]
