Ne pamtim riječi samo muzike se sjećam i igre svjetlosti u očima Poslednji ples na maturskoj večeri San koji ponavlja se noćima Kroz vrijeme putujem sam da spustim na tvoj dlan komad neba Kroz vrijeme putujem sam da nađem onaj dan kad muzika je bila sve što nam treba Ne pamtim riječi samo muzike se […]
Arhiva > julija
Kristijana Peršić “Stipe moj”11
Poslušala sam ja mog prijatelja Stipu kad mi je rekao da češće tuda prođem i na naše mjesto dođem. I evo prošla jutros i naravno između galebova svih moj prijatelj Stipe glasno se nešto sa svojim sinom Ivom raspravljao pa me odmah ni primijetio nije. […]
Dino Špaleta “Nekad i sad”
Misli mi se vraćaju u djetinjstvo. Živjeli smo slobodu. Na selu, bez granica i pravila. Bili smo vječno u pokretu. Imali smo svoje male stadione. Ne ušminkane kao danas, s antistres podlogama. Nama nisu ni trebale – koljena su ionako bila krvava. Igrali smo na livadama koje smo sami kosili. Golove smo pravili od drva […]
Ankica Biskupović “Ono što ostane”
ONO ŠTO OSTANE Na kraju života možda ćemo otkriti da nas nije određivalo ono što smo posjedovali — ni titule, ni kuće, ni priznanja. Preostat će nekoliko ljudi kojima smo bili dobri i nekoliko onih kojima nismo. Za nama će ostati riječi koje smo izgovorili i one koje smo trebali izgovoriti, možda i stablo koje […]
Spomenka Krebs ” Pjesčani sat univerzuma”
Želim biti zrno prašine, izgubljeno na kruni Keopsove piramide. Sitna, nevidljiva čestica na Neptunu, zaboravljena u ledu i vjetru, pa da nijemo svjedočim prošlosti i daleku budućnost predskazujem. . Želim da vrijeme kroz mene teče, kao pijesak kroz pješčani sat svemira. Neka mi vjekovi pričaju tajne, o krvavim ratovima i krhkom miru, o kraljevstvima koja […]
Petar Šitum “Pjesma velikome”
(Juri Kaštelanu) . Samo tebi svoja djela U ruke predajem, tebi, skromnome, tebi Velikome . Samo tebi, visoki jablane . Samo tebi, zastavo srca […]
Zvonimir Nemet “Smokva”
Ljeto u kolovozu Čuju se cvrčci Stršljen jede smokvu Oko podneva je Obalu ljubi val
Ivica Kesić “Kazaljke pješčanog sata”
Pijesak vremena kroz prste nam curi pomiješan sa zrnima suhoga zlata i ništa takvom brzinom ne juri k’o kazaljke njegovog pješčanog sata. . Mjeseci i dani, ljeta i jeseni glavinjaju nekud kroz sudbine vrata da bi čamili tužno u hladnoj sjeni na dnu ponora […]
Lorena Galeta “Čudotvorna bomba izbavljenja”
Protupravno je oduzeta sloboda – svoj danak uzela, tijelo strada. . U žiži – visokorizična trudnoća – žarištem psihu kao grom pohara. . Tužiti sam mogla, ali javila se fobija- zato […]
