U petak, 11. rujna 2026., u Starom gradu u Izložbenom salonu Muzeja Međimurja Čakovec, otvorena je izložba „Crni ciklus – iza vidljivoga“ dr. art. Dijane Nazor Čorda. Program je vodila Anamarija Horvat Šanti, voditeljica promidžbe i marketinga Muzeja Međimurja Čakovec. Izložbu je otvorila kustosica izložbe Marta Horvat, voditeljica likovnih zbirki. Otvorenje je glazbenim nastupom na […]
Arhiva > julija
Zvonimir Nemet “Koliko toga naši su snovi”
Vrijeme je sudac Sudi Oprašta Grli Ljubi Podsjeća na korijenje I ne da zraka Ubija nas Suze nam nudi Uspomene vraća S tugama traje Zorama budi Koliko toga još ima Što smo željeli A nismo stigli I nismo mogli Svoji smo uvijek Trajali Živjeli Glas ravnice bili Nebu, Bogu se obećali Rodili Krstili Molili Koliko […]
Spomenka Krebs “Dijete nad odrom”
Počinje tiho. Zaboraviš miris trave poslije pljuska. Pustiše ich da ti polome snove. I lažu – to su bile samo igračke! . Pod nogama – suha zemlja, bez mirisa kiše. Svjetlost dana? Obična satnica. Sloboda se skuplja, godine te ne dotiču, horizont prodaš za zadimljenu birtiju! U čašu! Gdje se začinje uvijek isto – tamo […]
Kristijana Peršić “Stipe moj”3
Ugledam Stipu gore Na krovu i doviknem mu da se Spusti i da mi kaže novost koju. A on se okrene I sa mnom pričati Ne želi,ima nešto Što ga s one strane Veseli. Uzvikne glasno Da mi bude jasno Raspoložen sada Za priču nisam Krilo me boli U […]
Dino Špaleta “Dišpetozni vali”
Naškurilo se nebo, na more se jidi. Beštimije i karge. Lampaju gromovi, pjene se vali. Dišpetozni su i jalni, ka i judi.
Darko Žigrović “Poštenje”
Nisam na prodaju Al’ uzeo bih što mi daju Kao fol poštenje mi nema cijenu Da mogu prodao bih i vlastitu sjenu Poštenje je kao gumb na kaputu Dok ideš izgubiš ga po putu Možeš bez njega, nije to zrak Poštenje vrijedi i kad najveći je mrak Jer poštenje uvelo je cvijeće Tko je pošten, […]
Lorena Galeta “Promijenjeno”
Sebe je voljeti neophodno, a ne sebično ili arogantno. . Kormilo mi je preusmjereno- a za miraz, zdravlje usuđeno. . Ne želim nijedno stvorenje muško- zgadila mi se čak i sama pomisao. […]
Sonja Kokotović “Melankolija”
Sve češće navrati kopa grebe struže utrobom razmičući čuvstva prošlosti . U taktu daha cijedi se ustajala nemoć, nahrupilo, nakupilo se toliko toga . Psujem vlastitu osjetljivost i sitničarenje srca ništa me nije naučilo ništa objektivno misli razlučilo Isparam u trošnosti prošlosti
Spomenka Krebs “Izvan stada”
Gledam dolje u dolinu. Tamo dolje prolazi stado. Beskrajna struja tijela koja se slijepo kreću naprijed, korak po korak, vođena udobnošću i željom da se nikada ne ističu. Bilo bi tako lako sići dolje. Svrstati se u red. Zamijeniti vlastiti glas za jednolično blejanje mase. U stadu nema sumnje. Nema usamljenosti, nema egzistencijalne boli ni […]
