Gledam kroz dim cigarete nehajna prica lagano teče riječi obojene osudom i prezirom dok dim se gubi prostorom. Oči prezrive kroz dim jedva vidljive sakrivena iza mutnog pogleda gubi se i nestaje sa dimom od cigarete istina magla postaje. Ne vjerujem tamo gdje osuda i prezir nadjačava takva istina, nije moja istina obojena gorčinom, začinjena […]
Arhiva > julija
Spomenka Krebs “Zakon gravitacije”
Tu će prestajati svaka velika misao. Filozofija će, kao i uvijek, pokušavati hodati uspravno, tražeći u mozgu neko uzvišeno opravdanje za bodljikavu žicu koju ćemo razvući. . No, poezija će biti pametnija. Ona će znati za zakon gravitacije. Pustit će mozak da jednostavno sklizne dolje, ravno u srce, na onaj krvavi ljetni pašnjak. . Tamo, […]
Sonja Kokotović “Budi čovjek”
Možda će jednom opet Svijetlo života biti bijelo nešto nam odrediti dan, kada moći ćemo oprati lice i tijelo, isprati sa sebe svo crnilo duše, sve bolesti, misli što guše . Možda će jednom ratovi sati bijeda i glad, posve nestati čovjek čovjeku […]
Rijad Arifović “Poslednji ples”
Ne pamtim riječi samo muzike se sjećam i igre svjetlosti u očima Poslednji ples na maturskoj večeri San koji ponavlja se noćima Kroz vrijeme putujem sam da spustim na tvoj dlan komad neba Kroz vrijeme putujem sam da nađem onaj dan kad muzika je bila sve što nam treba Ne pamtim riječi samo muzike se […]
Kristijana Peršić “Stipe moj”11
Poslušala sam ja mog prijatelja Stipu kad mi je rekao da češće tuda prođem i na naše mjesto dođem. I evo prošla jutros i naravno između galebova svih moj prijatelj Stipe glasno se nešto sa svojim sinom Ivom raspravljao pa me odmah ni primijetio nije. […]
Dino Špaleta “Nekad i sad”
Misli mi se vraćaju u djetinjstvo. Živjeli smo slobodu. Na selu, bez granica i pravila. Bili smo vječno u pokretu. Imali smo svoje male stadione. Ne ušminkane kao danas, s antistres podlogama. Nama nisu ni trebale – koljena su ionako bila krvava. Igrali smo na livadama koje smo sami kosili. Golove smo pravili od drva […]
Ankica Biskupović “Ono što ostane”
ONO ŠTO OSTANE Na kraju života možda ćemo otkriti da nas nije određivalo ono što smo posjedovali — ni titule, ni kuće, ni priznanja. Preostat će nekoliko ljudi kojima smo bili dobri i nekoliko onih kojima nismo. Za nama će ostati riječi koje smo izgovorili i one koje smo trebali izgovoriti, možda i stablo koje […]
Spomenka Krebs ” Pjesčani sat univerzuma”
Želim biti zrno prašine, izgubljeno na kruni Keopsove piramide. Sitna, nevidljiva čestica na Neptunu, zaboravljena u ledu i vjetru, pa da nijemo svjedočim prošlosti i daleku budućnost predskazujem. . Želim da vrijeme kroz mene teče, kao pijesak kroz pješčani sat svemira. Neka mi vjekovi pričaju tajne, o krvavim ratovima i krhkom miru, o kraljevstvima koja […]
Petar Šitum “Pjesma velikome”
(Juri Kaštelanu) . Samo tebi svoja djela U ruke predajem, tebi, skromnome, tebi Velikome . Samo tebi, visoki jablane . Samo tebi, zastavo srca […]
