Brojim do deset pa počinjem da dišem ovaj vazduh koji ima ukus sjevera Uzimam olovku i počinjem da pišem, tek onako, da loše misli otjeram I brojim dane, brojim loše godine što kače se za mene ko’ limeno ordenje Napolju je mećava, a srce mi prokišnjava Još se i sad prisjeća jednog davnog proljeća željo […]
Arhiva > julija
Lorena Galeta “Samouke vještine”
Metastaze apneje- ubijaju mi proljeće. Prekid je komunikacije onaj njihov vrli rezime. Za iskovati propagande – prvi su uz hipotermije. Ali što onda, uopće preostaje – kada oštroumnost zakaže? Tek prešutne koherencije, performans melodrame?!
Milan Janković “Ja sam dar svojih blagoslova”
Ja sam stanovnik želuca, koji nije mogao hodati bez mramornog srca. Ja sam dvoruki, dvooki i ušati, nesebično i sebično, pola čaše podignuti. Ja sam označena stigma osramoćene i svete ruže, koja je namamila ose. Ja sam „Dočekani“ milovanjem toplog vjetra, i povijen pokrovom mrtvih i njihovih djela. . Ja sam dar svojih blagoslova… . […]
Milica Ristić “Ne mora”
Ne mora svak da dobro ti pamti, nisu ni sva čuda- čudnovata, nije ni svetlo, samo dok plamti, nema ni rasta, bez sunovrata. . Ne mora fer svaka igra biti, sve dok igraš, svoje sreće radi. U porazu, nemoj suze kriti, ustaj! Neko se na tebe kladi! […]
Mile Lisica “Treba zbuniti jesen”
Spavao bih u tvojoj duši Noćas Treba zbuniti jesen Rasklopiti zglob po zglob Pustiti svež otrov da kaplje iz oka Neka kaplje tanko po krovu Neka gužva pod kožom ulice . Treba Treba ozdraviti našu bol Bluz tek opalog lišća . Biti samo jesen […]
Spomenka Krebs “Slojevi istine”
Gledam u kamen gdje prst je pisao, deset riječi da nam dušu spase. Al’ čovjek je, sestro, slojeve izmislio, da se mali klanjaju, a veliki krase. . Za male su zakoni okovi od gvožđa, strah što u kosti utjeruje mrak. Za velike, zapovijed je tek […]
Prekinuta igra klavira
Pjesma je posvećena glazbeniku Dariju Darku Ciprijanu . Nikada nismo spremni za odlazak. Još je u nama mnogo žara, Nedorečenih pjesama sjajnih zamisli odlomljenih nota žuđenog života. . Sve je odjednom stalo. Još čujem tvoj klavir kako svira. Melodija se stapa u tugu I plače zbog mukloga muka Jer umro […]
Ankica Biskupović “Srce koje šuti”
Sjedio je uz prozor dok je večer polako padala. Nije govorio ništa, ali u njegovoj tišini bilo je više riječi nego u tisuću rečenica. Srce mu je kucalo nemirno, kao da želi nešto reći, a ne zna kako. „Zašto šutiš?“ upitala ga je. On se nasmiješi. „Jer ono što osjećam ne stane u riječi.“ […]
Spomenka Krebs “Pečat Tihe Vučice”
Neka vjetar osluškuje zidove, neka prodre u svaku pukotinu. Može ukrasti dim i riječi, ali nikada neće dosegnuti jezgru leda i vatre. Stvaram tišinu duboku poput oceana, prostor ispod mora gdje vjetar ne puše. Tamo, u oku oluje, čuvam “Plesnu iskru” – neviđenu, nečuvenu, nedodirljivu. Vjetar može sve nositi, ali ono što je najvažnije ostaje […]
Rijad Arifović “Tragač sreće”
Budi tu Na putu kroz vrijeme strpljiva i svjesna prolaznosti Kao stranac u noći zagrli me svojim pogledom putujući od stiha do stiha Budi tu Nemoj stati zapjevaj, pošteno od srca, o dobrim danima uhvati povoljan vjetar i napusti prozor svog djetinjstva, kao ptica koja približava nebo noseći svoju čežnju, kao neku sitnicu Budi tu […]
