Zbog tebe mi duša izlazi iz skrovišta . Galami Rasplače sva naša mimoilaženja Do stida Do kostiju . Zbog tebe gde god da odem Uvek me tu gde stignem fali deo Onaj mali Malecki Neki ga još uvek zovu srce . Zbog tebe vetrovi govori stihove o ljubavi Na napuštenim trgovima nade […]
Arhiva > julija
Milan Janković “Sjećanja”
Sjećanja… Ispunjavaju kutove mog uma, u mojoj duši osvijetle tamu, zagriju hladnoću u mom srcu… . Sjećanja… Sretna i tužna, gorka kromatska paleta. Oslikavaju platno mog života u živim nijansama ljepote života, u ljubavi slatko-bolnog zanosa… . Sjećanja… Od tvog toplog pozdrava. Od smijeha i osmjeha koje smo dijelili jedno drugom… O tvom tihom izlasku […]
Ladislav Babić “Fantom slobode”
Nekoliko kratkih opaski na film („Fantom slobode“, Bunuel) o kojem sam razmišljao dok nisam zaspao, pa nastavio ujutro. Neobjavljeni tekst star je više od pet godina. . „Le Fantôme de la liberté (sh. Fantom slobode) je francusko-italijanski igrani film snimljen 1974. godine u režiji Luisa Buñuela. Po žanru je mješavina drame i crne komedije. […]
Milan Drašković “Sonet za Saudade”
Skrovište uspomena iz jednog davnog leta. Otrgnute ljubavi kad se obruše snovi, Noć kada dotaknu dno neki dobri duhovi, Eksplicitno njeno ,,ne“ kod poslednjeg susreta. . Tamo gde ostrvo prima talas zapenjeni, Zaljubljeni bejasmo – da se ne zaboravi – Azaleja sad vene u vrtu te ljubavi, Sećanje mi ostade i dani usamljeni. […]
Lorena Galeta “Mrklini”
Crni me gavrani oblijeću tražeći nekakvu nesreću. . Zalijeću- se u kosu purpurnu Uuviđajući- kaotičnost sveprisutnu. – Iz prstiju mi hranu kljucaju… . Na dlanove mi spuštaju umornu glavu zaslužni da čuvaju svoju tamnu palaču mračnu gotičku kraljicu.
Ladislav Babić “Rijeka”
Bez izvora i bez sliva, bez obala i bez ada, bez pritoka, bez brzaka, ravnodušna kao stijena, niti prava, niti kriva, bez režima i bez pada, sve nas nosi struja njena – nesmiljeni tok vremena.
Milan Janković “Zima čeka svoje vrijeme”
Zima čeka svoje vrijeme, da zagrize posljednje uspomene. Kao lavica čuči u smrznutim vjetrovima, trbuhom do arktičkih valova, izgladnjela i čekajući… Udariti po naslikanoj zemlji, koju su oslikale i Jesenjinove zlatne ruke… Zima čeka svoje vrijeme da ulovi sve one… Bez budućnosti… Bez prošlosti…
