Možda ti ne mogu puno dati, ali mogu bar osmijeh da ti snagu vrati, za borbu kroz koju prolaziš sada, u želji da shvatiš da postoji nada. . I kad je najteže, kad ti potonu lađe sve, kad misliš da ti ništa ne preostaje, zapamti: dokle god živiš, ona je tu… bori se jer […]
Arhiva > julija
Rijad Arifović “Tragom starih sjećanja”
Noćas bih mogao da ti ispričam priču da pođem, tragom starih sjećanja, do zemlje daleke, u kojoj nisi bila, tamo gdje iz srebrenih oblaka na zelena polja padaju osmjesi anđela Noćas bih mogao da se sjetim pjesama koje mirišu na jesen, na lišće na vijenac od majčine dušice na glavi dobre vile koja gorom hodi […]
Marko Jareb ” O svjetlu”
Svako jutro kroz rolete ugledam danje svjetlo. Dnevna svjetlost me skoro zaslijepi kad otvorim prozor – kao i svjetlo svjećara. Svjetlo svjetionika žmiga u taktovima. Duga svjetla automobilskih farova su nemoguća. Nikad dočekati danje svjetlo u tunelu autoceste. Pucketa li stalno svjetlo lumina? Četiri sjene svjetala reflektora na nogometnoj utakmici. Svjetlost svjetla žarulje na verandi. […]
Milan Drašković “Sonet za Elen”
Među zidovima si slušajući o sebi, načeti su porazom izgladneli osmesi, svojim nesavršenstvom zaboravljeni gresi, oivičena kožom ne znaš ništa o sebi. . Izmišlja rituale tvoja žeđ i nevinost, neostarelo telo menjajući sudbine, uzalud je pripovest trudne su heroine, trenutno pristignu sni pretvoreni u milost. […]
Emil Strniša “Buk”
Raste kriva trava Umjesto da spava Buja k’o ljetna oluja Prkosi, traži da se kosi Neka je vrag nosi. Zatrt njeno sjeme Trebalo je na vrijeme Više nije lako, Rek’o bi svako Da sam mak’o Da me opet našla, Flaša. Pa nek’ kažu, nek’ lažu Do pića mi više nije, Sada mene voda pije. […]
Lorena Galeta “Rušilački nagon”
Samospoznaja stiže -nakon razočaranja. Privrženi smo crnoj -materiji bezdana.. Kompleksnosti, pa i raskolu sistema… Naravno, ljudski je opet jenjavati. Neminovno je biti zaražen netočnim – predodžbama… Ali je nužno otići, a osloboditi se okova. Ne djelovati kroz sve kardinalne postupke. Ne učiniti pogrešku, ne služiti belzebubu. Izaći iz inferna koji- smo si sami zacrtali.
Ljiljana Jelaska “Grad od soli”
Sjedim na starom koferu uspomena i gledam niz prašnjavu cestu svojeg djetinjstva. Vrijeme me zove. I htjela bih i, ne bih, poći. Ali kamo? Toliko gradova, a nijedan moj. Nekad je tamo negdje Postojao moj grad. Rekoše mi, kad iz njega pođoh, da se ne osvrćem. Ne htjedoh poslušati. Osvrnuh se i bacih pogled na […]
Suzana Ljepava “Orebiću mili”
Gledan prima škoju u moru sunce svitli galebi se čuju iznad bile barke sletili na provu. Popodne zapuhat će maestral noćas triba na dukes poć na didovoj barci senjal tiha će biti noć. Dočekat najlipšu zoru u boji neba i mora svaku stinu, siku i batalu znan ćutim lipotu milog Orebića mog. Od Trstenice put […]
Suzana Ljepava “Anno Domini 1680.
Na radnom stolu dogorjeva svijeća Osvjetljava sobu Pero umočeno u mastilo Sjećanja i misli u pjesmu je slilo Korkira Negra zaklonjena zidinama Kamene kuće sa uskim ulicama Kroz tišinu noći veslo ribara u modro more uranja sanja snove u sparnim predvečerjima vidi zlatne djevojačke kose kiticu bosilja u njedrima a kotula podignuta oko nogu pleše… […]
