Postarija Petra prebiva pokraj pustoga parka. Ponoć prošla. Petra priprema postelju pa posljednji put pred počinak posluša postaju Posušje. “Poruka pučanstvu. Prije podne policiji pobjegao provalnik,  polulud, preopasan. Potrebna pozornost.” Preplašena Petra pozatvara prozore pa provjeri portu. Protrne.

Pročitaj cijelu poeziju

Procvjetalo proljeće. Praskozorje. Pristanište prepuno pučana. Pristiže parobrod. Pristaništem prolazi prekrasna plavuša. Privlači poglede. Plavušine potpetice pjevaju prelijepu pjesmu. Petar promatra plavušu pa priđe:“ Putujete?“ pita Petar.  Putujem, prozbori plavuša pa ponikne pogledom. Plavuša plaho pogleda Petra pa polako pođe prema palubi parobroda.

Pročitaj cijelu poeziju

Obisilo se jidro vitra nima više samo guste magle samo puste kiše.

Pročitaj cijelu poeziju

Uvijek negdje neki Abraham podiže ruku na svoga sina. Narod oltar domovina. Vječita igra života i smrti a Svijet se vrti a Svijet se vrti.

Pročitaj cijelu poeziju

Ne govori ništa, bolje je da šutiš ja dobro znam prepoznati kraj kada duša dugo rubom pakla luta uvijek iza ugla očekuje raj.

Pročitaj cijelu poeziju

Ja sam dušo prema njemu nježna neću dati da zbog mene pati dobro znaš da voljela sam njega dok još nisam znala ljubav dati.

Pročitaj cijelu poeziju

U vali spava val Bure nose ure Plaža lijepa laža Njedra kriju jedra Suze plima uze Kamen kaže amen Nomen est omen    

Pročitaj cijelu poeziju

Neću, ne želim ne mogu pisati o ljudskom jadu smradu bojišta otvorenih gnojišta otkinutim udovima prijekim sudovima sprženom selu sorry, nismo htjeli ali smo smjeli kolateralne žrtve tko još broji mrtve.

Pročitaj cijelu poeziju

Tvoje su riječi pogasile ferale i nema više iskre one male kojoj  su  svjetlost same zvijezde dale.

Pročitaj cijelu poeziju