Spaljeno more Mi, nismo li se uvijek tražili u Ljubavi Spas je sada ovijen vodenim omotačem Svemira
Arhiva > songfordead
volim te još
Ne znam kako da ti kažem Volim te još Ne znam što dodati Na svoj zamagljeni život, osim Volim te još
prosjaci iz željeza
Za rođenje surogata Potrebno je jedno stoljeće incesta Svakodnevno opijanje turobnih anđela Što su se izgubili na zemlji
zlo ili Hitler
Prirodni fenomen evolucije. Boja zelenog Sunca Oči upijaju istu tu boju Talože u gordosti vjere
kaput sa crvenim dugmićima
Jesam, bio sam tek korak do tebe Sjedio na riječnom valu drhtaja u noći. Rekao mi je: nikada neće proći Bio mi je suputnik
šaman duše
Ponekad se zapitam Što čini svrhu moga života Postojanost Ili destruktivnost Opet ja o tuzi Oprostite profesore Đorđe Drugačije ne ide Trnje zle kobi raste mi iz noktiju Podupirem ju sa štapom za štrik
na blud si me nagnala draga
Našao sam te. Još uvijek voliš moje dodire. Plamen si strasti, vrč pun ulja. Prelijeva ti se po tijelu. Odaje gipke kretnje zavodljivosti. Moja si, u snovima, u prolaznosti, u dahu vječnosti. Po dlanovima tražim linije koje se spajaju sa bojama ljeta. Čezni. Vodi me šumom nepreglednom. Naklonit ću ti se.
propeler stiptizeta
Plesala je oko štange. Bokovima primamljivo njihala. Grudi je skrila iza crnog, svjetlucavog grudnjaka. Uhvatila se za nju, napravila okret. U glavi mi se zavrtjelo. Pratio sam svaki njen pokret.
