Proljeće plače Kiša, vani sijeva
Arhiva > songfordead
možda to i nije uobičajeno
Zaogrnula si me svojom Pancirkom ljubavi Možda to i nije uobičajeno Ali, osjećam se sigurno
četverostih života
1. KORA SRCA Grizem srca koru, latice kamenih ruža Rasule se u naručje anđela-smrtnika Lance ispletene od zrnaca morske soli Slažem u albume crno-bijelih fotografija
more, gore, doli, grickaj
Moje srce za njom gori Ona zna da ju ja volim Poletjeti ćemo zajedno pravac more Nizine, visine, brdašca i gore
razor
Noćima ne spavam Sanjam potrebu koja me ruši Uzeti te straga Goruća krutost prodire u žudnju nadraženu uljima, prstima u bludu iskovanim
euritmijski dodir
Kada bih znao da u lijevoj ruci mi spava euritmijski dodir Plesao bih slijepim pokretima šišmiša Grijeh je taj što sam se davno odao Privržen sam Ti od onoga dana kada sam izgubio nevinost
tvoje priče 2
moja priča nema kraja jedan tren iz raja smokva na zalasku Sunca sjaj u oku skrivenog patuljka što ležerno slaže slova u rimu