http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?p=190719

 Marija Juračić
Danas smo moja kći i ja malo zakasnile na ručak želeći odgoditi neminovno. Kuhao ga je moj zet, jer on uživa u pripremanju i kuhanju brudeta. Nije bio zadovoljan našim kašnjenjem, a ja nemam srca reći mu da mi se njegov brudet ne sviđa.

Ima previše sastojaka koji me podsjećaju na našu političku scenu, a kad već skupo plaća tu silnu ribu i plodove mora, mogao bi bar napraviti bolji izbor. Ugledati se na naš puk, koji već tradicionalno zna koga izabrati.

Ima u tom brudetu svega: ljigavih priljepaka, koji snagom novog vala brzo promijene svoje stanište, proždrljivih škarpina koje stalno nešto trpaju u usta, nekoliko komada Velikih Bijelih, dominantnih komada, kojima moj zet dodaje i njihove pratioce, one male ribice koje im čiste tijelo i zube. Nađe se tu i poneka sipa, koja povremeno izbaci crnilo u okoliš pa se izgubi iz fokusa javnosti da bi se nakon nekog vremena pojavila na drugom mjestu.

Zet u brudet obavezno ubaci i komad ugora, one zmijolike ribe s puno drača za koju su stari Dalmatinci tvrdili da čisti gusterne, ali ugor to radi tek kada vonj smeća dođe do njegovog finog nosa, kada mu se ugrozi vlastiti opstanak.

Ne, nikako mi se ne sviđa taj zetov brudet. Samo čekam da jednom nađem u njemu i one otrovne ribe napuhače koje moraš dugo peći na tihoj vatri, a opet nisi siguran, jesu li ispustile sav otrov, jači od cijanida.

Sve u svemu, voljela bih preskočiti ovaj zetov objed, ali zbog mira u kući, prevrćem po pijatu  i tražim nešto što bi se moglo lakše provariti.