Danijela Ćuk “Žena mora”

Sjedim na obali mora,

osluškujem šum valova..

Tako su nježni a ujedno tako snažni,

kao da se preda mnom prave važni…

                     .

Zovu me, svojim pjenastim likom,

privlače me ka sebi,

padaju pa se dižu,

kako su mi samo blizu…

                       .

I dignem se, uronim u njih,

zagrlim ih dušom svom,

dok u mirisu morske soli,

mali val velikog voli.

                      .

Stapam se  s njima u jedno,

uz lagane zrake sunca sa neba,

dok mi tijelo upija svu morsku ljepotu,

ja uživam u ovom blaženom životu.

                        .

Zatvorim oči na trenutak malo,

opustim svaki djelić svoga tijela,

vjerujem moru i svakom njegovom dodiru jer znam,

žena sam mora i kao takva život i osjećam.

Nema komentara za "Danijela Ćuk “Žena mora”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.