Charles Bukowski II.

.

Veliki pjesnik Horacije (65. – 8. pr. Kr.) bio je taj koji je primijetio da – “Nijedna pjesma ne može zadovoljiti puk niti dugo živjeti u njemu ako je napišu vodopije.”

                                                                    .

Henry Charles Bukowski Junior (Andernach, Njemačka 16. kolovoza 1920. – San Pedro, 9. ožujka 1994.USA), poštar i američki književnik njemačkih korijena, (kao i sadašnji američki vlasnik Bijele kuće, kraće nazvan – Narcis  Bič Božji) jedan je od predstavnika plimnog, kažu drugog, a možda i sedmog vala beat generacije. (Valovi se kreću u setovima, a ‘sedmi val’ – veći val u sredini seta – često dolazi najdalje uz plažu. Da se to uvijek događa na sedmom valu je mit, ali ponekad se dogodi!) Buk ili kraće Buk(v)owski naturalizirani je američki skriboman, bio je priznati i  poznati konzument svega i diler svačega.

Stil pisanja mu nije bio puno različit od ostalih, te definitivno i stvarno izgubljene generacije  Jack Kerouaca, Burroughsa, McCarthyja…, koji su lutali cestama na kojima izgleda nije bilo mjesta za starce ali jest za pijance. On se ipak držao uskih uličica među širokim avenijama i bio u zagušljivosti velegrada nadasve  grublji i prostiji. Ništa čudno da je pod velikim utjecajem socijalnog, kulturalnog i gospodarskog ozračja mračnije strane Los Angelesa opisivao živote sirotinje,  alkoholizam i alkoholičare, odnose sa i  prema “suprostavljenom” spolu, gdje su mu riječi odjekivale i prepotentno i impotentno. Kritiziraoo je sve nedostatke i poteškoće urednog kancelarijskog posla zarobljenog u vremenu timbranja kartela od osam ujutro do pet poslijepodne, pa se pod utjecajem, amo malo lagat –  Maksima Gorkoga (Na dnu) i Emila Zole (Kaljuža), vuče kroz podzemlje američkog polusvijeta i stvara i vara sve živo.

Napisao na pregršt pjesama, kratkih priča i šest romana, sve u svemu utrpano u više od šezdeset knjiga. Od najpoznatijih i najcitiranijih  djela prvo mjesto drže citati od kojih ¾ nisu njegovi.

Međutim, kad se uzmu u obzir trauma u najranijem djetinjstvu, sve mu se oprašta.

Njegov djed po ocu, Leonard Bukowski, preselio se u Sjedinjene Države iz Carske Njemačke 1880-ih. U Clevelandu, Ohio, Leonard je upoznao Emilie Krause, etničku Njemicu, koja je emigrirala iz Danziga, pa nije imala priliku da lupa po limenom  bubnju. Vjenčali su se i nastanili u Kaliforniji, gdje je Leonard radio kao uspješan stolar. Par je imao četvero djece, za razliku od Josipa koji je imao samo jednog sina i bio blage naravi.  Otac Charlesa Bukowskog više je volio pušku, uniformu i opasač nego palminu grančicu, pa se  istoimeni potomak Heinrich Karl Bukowski junior rodio u tijekom njegova službovanja u Njemačkoj  kad se senior u prasku požude spanđao s Katharinom (rođenom Fett). Tijekom svoje rane mladosti Buk II. bio je sramežljiv i povučen kao mlada snaša, što je bio rezultat zlostavljanja od strane njegovih vršnjaka i oca koji mu je dokazivao da je pruska batina iz raja izašla. U autobiografskoj knjizi  “Šunka u žitu”, naslov originala “Ham on Rye” replika je na Selindžerovog Lovca u žitu,  Buk II. jadno ispovijeda da je čak uz majčin pristanak, njegov otac često bio nasilan, i fizički i psihički tukući ga i za najmanje izmišljene prekršaje.
.

Nije ni čudo što u  ranim tinejdžerskim godinama prvi put pada preko boce alkohola koji će ga i kasnije tijekom života definirati kao osobu i pisca – “This [alcohol] is going to help me for a very long time” – kako je sam pisao. Imao je opravdanje za sve – Ja, alkoholičar? Poznavao sam ljude koji su jeli sirov ječam jer nisu imali strpljenja čekati da ga u destileriji Midleton pretvore u čisti irski viski.
.

Mnogi misle da je bio naivac i samouk kao naš Generalić i krivo misle. Nakon što je maturirao u Los Angeles High School, pohađa Los Angeles City College dvije godine, tijekom kojega uzima kolegije iz umjetnosti, novinarstva i književnosti, tek toliko da shvati o čemu se radi. A zatim se upustio u niz neobičnih poslova, uključujući rad u klaonici, perača posuđa i raznosača pošte za poštansku službu Sjedinjenih Država, a nije bio Nepalac, kao ovdje u Splitu. Ta će mu iskustva kasnije poslužiti kao materijal za pisanje. Svoje pjesme i kratke priče počeo je slati književnim časopisima, ali se suočio s brojnim odbijanjima, kao svojevremeno i bradati Irac, nobelovac i oskarovac  Bernard Shaw. Upornost se isplatila, iako mu je tek 1944. godine, u dobi od 24 godine, objavljena prva pripovijetka. Shawu je trebalo još 10 godina kucanja po uredničkim vratima. Početkom 1960-ih Bukowski je ponovno počeo ozbiljnije pisati i stekao je ime kroz svoju suradnju s književnim časopisom “Otvoreni grad”. Prvi roman mu  je bio  “Post Office” (1971.) za koji puraitanska Amerika tvrdi da je na njemu trebao ostati i trajno zadržati,  dobio je pohvale struke i kritike. Knjiga se uvelike oslanjala na njegova iskustva rada u poštanskoj službi i potvrdila mu  reputaciju sirovog i surovog  pisca. I onda slijedi ta autobiografska – biografska faza. Pisao je i scenarije za dokumentarne filmove i to pretežno, po njemu, o najpoznatijem američkom književniku – sebi.

Cijelog života je tražio pravu ženu, ali je imao problem, jer je razlika između njega i Steinbecka bila u tome što je pisac Slatkog četvrtka (umjesto petka) u svakoj drolji pronalazio ženu, a Buk u svakoj ženi – drolju. Kad je, napokon, u smiraju života, pronašao pravu, Lindu Lee, okupala ga je, ošišala, obrijala, ispeglala i sklonila bocu. U takvim okolnostima umire 9. ožujka. 1994. god. u San Pedru, od leukemije u 73. godini  gledajući na pučini brodove hrvatskih  iseljenika,  i to nedugo nakon završetka zadnjeg romana Pulp, prevedeno Šund.  Čudno, umjesto da mu se krv pretvara u viski pretvarala se u vodu.

                                                                .

Vodite računa, kako je davno rekao poznati splitski redikul Pajdo ispod ure u kafiću – Mala, ne prodaji mi Arhimedov zakon… pijte čisti viski bez leda.

                                                               .

Buk: Bog je rekao, prekriživši noge, vidim da sam stvorio  mnogo pjesnika, ali tako malo poezije.

Tin: Pjesnikov je zadatak traženje. A sposobnost velikih pjesnika nalaženje.

Bog: Zato sam vas i posjeo za isti stol  poštujući Horacija.

                                                  .

Poruka

“Danas, u 105-toj nedoživljenoj godini kažem vam, draga djeco, da 90% meni pripisanih citata, koja se dnevno vrte po internetskim svjetskim mrežama, gdje se utope, pa opet ponovno izranjaju – nisu rezultat mog osebujnog intelekta. Nema veze, tko mi gore pošalje turu … dvije, spreman sam mu po angelu Gabrijelu poslat potpisanu autorizaciju. Svoj, a ponekad i svačiji, Buk(v)owski”.

                                                                              .

A sad malo ozbiljno. Zar još uvijek vjerujete da bi pod pero sve ovo stavio da je u boci zaglavio?

Slika bi mi bila mnogo draža da nije fotomontaža.