Gdje je

Gdje je taj
što svaki moj stih za njim žudi?
Gdje su te oči
što pomno i žudno upijaju
svaku moju i neizgovorenu želju
u mojim lutanjima?
Gdje je taj
kome se jutrom poljupcem poklonim,
danju očistim prašinu sa dragih mu cipela a
kome noću kožu žarim mojim poljupcima?

Umor se provlači lagano mojim venama a
liju polako te dosadne, jesenske kiše a
svaka kap, po prozorima mojim,
svoju sonatu piše.
Dan za danom se niže,
praveći mi nisku ogrlice monotone
izblijedjele i čudne.
Samo svoje. Samotne.

Znam eto, umirem u čekanju čežnji a
bol je sve jača i žešća.
Pjesmice moja, ti samotnice,
ti ne tuguj u tami ne nariči o samotnoj noći
koja nije nit će biti njegova i moja.
Ušuljat će se već sutra , možda neka nova ljubav u snove
kad ti svojim čežnjivim snom usniješ
jer ti i ja samo znamo da nam je i
mrvica njegove ljubavi veća od svemira,
velika kao Božija riječ.

U stilu velike V . Parunke

Jedan komentar za "Gdje je"

  1. boba grljusic
    boba grljusic
    14/07/2020 at 10:42 am Permalink

    Skriva se sve u tvojoj pjesmi
    pozdrav tebi

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.