Ivica Kesić “Suton nad jezerom”

Pod krošnjama gustim odzvanja tišina,

tanki prsti noći crno sukno predu

dok rojevi zvijezda začuđenih, nijemih

po jezerskom staklu siju svjetlost blijedu.

                       .

Obalom se vuče snoplje mjesečine

prošarano mrežom lelujavih sjena

prostirući ćilim kao da je satkan

zlatovezom davno usnulih vremena.

                           .

Umukli su cvrčci, zamrije sove huk,

krajolik čarobni snom blaženim spava…

U tišini grobnoj čuje se još samo

kako sipi rosa, kako raste trava.

Nema komentara za "Ivica Kesić “Suton nad jezerom”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.