Ivica Kesić “Usnuli božuri”

Uspavani glazbom večernje sonate

božuri su nijemo zatvarali lati,

a s bršljanom su se meke i podatne

naših vrelih žila preplitale vlati.

                      .

Dok si me požudnim gutljajima pila

tama nas je glatkom ovijala svilom;

od pogleda zvijezda brižno si me skrila

izvajanog tijela bijelom krinolinom.

                          .

U gluho su doba usnuli božuri

snijući još jedan san varljiv i sladak

dok s jutrom u cvjetnjak jave ne iscuri.

                          .

Samo jedan božur otvoren i gladak,

što ga mjesečina sjajnim prahom osu,

na drhtave lati skupljao je rosu.

Nema komentara za "Ivica Kesić “Usnuli božuri”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.