Na putu svjetla, u tragu kiše
(gdje pismom ljubavi tvoje ime piše)
prosipam prah moga života
udišem misli tvoje divne
u rascvjetanim pupoljcima raja
o danima, o nama
o budućim godinama
U svitanju ljepote, u struni gitare
(dok sudbina nebom ispisuje memoare)
perom umočenim u tintu duge
ispisujem riječ po riječ, stih po stih
ovog mora poljubaca
i slatkih i mekih
i još bezbroj nekih
Na jastuku prije sna, tražim miris tebe
(kad mjesec poljubi zvijezdu do sebe)
gdje ispišem jednu pjesmu tihu
kojom se činiš bliže, kojom se činiš moja
jer jedino tebe želim
i tvog srca boje
jedino moje
julija
18/07/2012 at 1:28 pm Permalink
Što ostaje pjesniku nego stvarati ljepotu. Što pjesnik može dati nego ljepotu. I kad sve prođe, ovaj stvarni svijet postat će misao, a misao pjesnika živjet će dok god bude zaljubljenih srca. Čestitam Kristiane i veliki pozdrav šaljem 🙂
18/07/2012 at 2:52 pm Permalink
potpisujem marijin komentar ,apsolutno se slažući s njim
pozdrav Boba
18/07/2012 at 2:58 pm Permalink
Vrlo lijepo Kristijan.Pozdrav.
18/07/2012 at 3:05 pm Permalink
Jako, jako lepa pesma!
Lep pozdrav Kristiane 🙂
18/07/2012 at 10:11 pm Permalink
jer jedino tebe želim
i tvog srca boje
jedino moje
Jako lijepo i nadahnuto ljubavlju prema voljenoj ženi, sve pohvale, pozdrav Kristian !
19/07/2012 at 7:55 am Permalink
er jedino tebe želim
i tvog srca boje
jedino moje
lijepa pjesma pippo
pravo zgodna
želim ti lijep dan
SFD
19/07/2012 at 5:30 pm Permalink
Kristiane, toliko topline, miline, ljepote, ljubavnih sanjarija.
Stihovi u zagradama daju poseban štih.
Prekrasna ljubavna!
Srdačan pozdrav!