Slika: Marija Juračić

.

Kad se Marija Juračić služi dramskim oblikom satire – a u pravilu se njime i služi – čini to, za pretpostaviti je, s uobičajenim motivima, kao što slijedi: zabaviti, nasmijati i/ili poučiti, moralizirati. To se, dakako, podrazumijeva, ali vrag se krije u detalju: „… satirično kao komično, kao burleskno, farseskno, parodijsko…“ Nesporno je da gotovo sve autoričine satire nose naglašen, ne i pretjerano prikriven pravorijek; u slijedu od – uvjetno rečeno – idilične “Gostionice Losture“, i njenih krupnih duša i sitnih grijehā, do – bezuvjetno rečeno – grotesknih “Legalista“ (vice versa, glede širine dušā i grijehā), “Čunjić mafiju“ bih, po žestini iskaza, smjestio između “Patriota“ i „Legalista“. Značajke žanra – od drame do drame, od tajkuna do tajkuna – blago variraju, ali pravorijek se redovito nameće u vidu nesmiljene kritike društvene stvarnosti, s podužim imaginarnim nadnaslovom: „Dečki (mahom dečki) in flagranti, zatečeni s rukama u vreći (ne, nužno, brašna) do lakātā i… jako se kaju“. Smiješak i danas ozari moje lice kad mi pogled padne na naslov knjige Marijinih komedijā-satúrā “Blaga opozicija“.

Dȁ blȃga!?

Ideja kako naziv književnog oblika “satire“ potječe od pojma satúrē, u značenju pune obredne žrtvene posude, a ne od riječi satīr, sjajno se uklapa u moj ranije izneseni koncept. Već sam, naime, bio pisao o Marijinom specifičnom književnom postupku pa ću se pohvaliti da sam tada uspješno predvidio nastavak bujanja njezinog priručnog “olimpa“ blagoopozicijskih bogova, poluboginja, heroina i junaka, koje autorica zbatije pa ih zatim peče u odgovarajućim modlicama. Nije bilo teško proreći, reći ćete vi. Pa… i nije.

U priči o čunjićima riječ je o tipičnom fetivom selfmade mešetaru koji pokriva uobičajen dijapazon svima nam predobro poznatih načina ostvarivanja nezakonite dobiti putem zakidanja mušterija, uz slikovit dodatak: naime, s čunjićima za označavanje radova na cesti. Više mi to, istina, naliči teoriji zavjere, ali tko sam ja da prosuđujem potencijale koji se u čunjićima kriju. Slijedi ekskluziva! Nakratko ću se inkarnirati u babu Rajnglu i predvidjeti da Marijina dražesna Cosa Nostra neće završiti na čunjićima… a još manje u zatvoru.

Satira „Čunjić mafija“ uspješno je započela svoj dramaturški put osvajanjem priznanja dodijeljenog na jednom značajnom književnom natječaju. Želim joj da ponovi scenske uspjehe sestrinskih “Patriota“, premda to neće biti nimalo lako.

Dramski tekst pisan je za čitanje, ali prije svega, za izvođenje na pozornicama.

Čunjići… sretan vam let!
.

Josip Ergović, prof.