Podigni veo, ne skrivaj lice.
Još uvijek ti se raduju ptice
koje se hrane iz tvoga dlana.
Toplinom oslikana tvoja je kuća,
a košara od pruća plodova puna
iz koje se goste i čovjek i srna.
Ne hodaj slijepa, podigni veo.
Ispod njega još uvijek si lijepa, života puna.
A večer kad kapne sa tvojih struna
i kiša se stiša,
šapatom šume nek’ diše tišina
uz mirise kestenja i mladog vina.
20/10/2021 at 5:06 pm Permalink
Bogatstvo života. Vrlo lijepi stihovi:)
20/10/2021 at 9:00 pm Permalink
Hvala Marija! Veliki pozdrav!☺
20/10/2021 at 10:43 pm Permalink
Slikovita i lijepa pjesma, baš kakvu jesen i zaslužuje. Odlična!
21/10/2021 at 7:11 am Permalink
Kesten i mlado vino. Odlično. Okusi i mirisi pjesme!
21/10/2021 at 8:57 am Permalink
Koko, Mihaela, od srca hvala! Lp.
21/10/2021 at 10:44 am Permalink
Super… topla jesen… Pozdrav! 🙂
21/10/2021 at 7:46 pm Permalink
Slikovito i lijepo.Uživala sam u čitanju👏💐
22/10/2021 at 4:01 am Permalink
Anja, Suzana, hvala najljepša!☺