Da gledaš dok mjesec
ljubav sa mnom vodi
samo da gledaš
pa nek zaboli
ljubomorom da progovoriš
njom da priznaš
kako me voliš
o čemu li ja to noćas sanjam
kako pjevaju pusti balkoni
s koliko napora dišem
dok samoću pišem
svojim življenjem
Da gledaš dok mjesec
ljubav sa mnom vodi
samo da gledaš
pa nek zaboli
ljubomorom da progovoriš
njom da priznaš
kako me voliš
o čemu li ja to noćas sanjam
kako pjevaju pusti balkoni
s koliko napora dišem
dok samoću pišem
svojim življenjem
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.
02/04/2012 at 12:28 pm Permalink
Bol i čežnja u divnim , tužnim stihovima!
Prelijepo napisano Boba!!
Osmjehom te pozdravljam! 🙂
02/04/2012 at 12:36 pm Permalink
ljubomorom da progovoriš
njom da priznaš
kako me voliš
Ovo je istina jer bez imalo ljubomore nema ni ljubavi, samo ravnodušnost.
Jako dobro, pozdrav Boba!
02/04/2012 at 12:38 pm Permalink
Sama tužna ljepota koja žudi za ljubavlju. Neobičan je Mjesec- ljubavnik koji je do ove pjesme samo promatrao zaljubljene. Mijenjaš mu karakter i ulogu i to činiš prelijepo. pozdrav Boba 🙂
02/04/2012 at 12:41 pm Permalink
Ne Jime,osobno se ne slažem s tobom!Ako ne postoji razlog za ljubomoru onda je ona samo znak posesivnosti a to nije dobro ni za kakvu vezu! Ljubav postoji i bez ljubomore – ako postoji i povjerenje. 🙂
02/04/2012 at 12:47 pm Permalink
Prelijepo i neobično. Ta slika mjeseca… je karakteristična… i zastao sam nad njom. Ali nije me zaboljelo kao onog ljubomornog, inog… već mi gode pjesničke slike i motiv.
LIJEP POZDRAV OD S.
02/04/2012 at 3:08 pm Permalink
Krasno, čežnja je u pjesmi tvojoj snažna i lijepa. 🙂
02/04/2012 at 5:47 pm Permalink
Maločas je Boba spomenula ljubomoru. Čudnovata riječ, osobito kad gledaš ljudska bića, kada slučajno kroz prozor susjedne zgrade ugledaš sparivanje susjeda iz prizemlja sa susjedom na petom katu, kad shvatiš da će se oni sada neobično brzo rastati iz zagrljaja jer završava radno vrijeme. Meni se živo fućka koliko se muškaraca zaljubljuje u moju suprugu dok sam i ja u tom kolu njene ljubavi. Žalim Bobu, žalim sve žrtve ljubomore. Ja nikada u životu nisam bio ljubomoran ako je moja supruga uzela slobodan dan pa se zabavlja dok mene uprežu u jaram. Možda mi nikada nije do toga dovoljno stalo. Jedina žena za kojom sam očajnički žudio ostavio sam od svoje volje. Imati neku ženu samo za sebe zapravo je ništa. Važno je samo živjeti i biti s nekim ili nečim. Može li čovjek doista zauvijek biti zaljubljen samo u jedno biće ili stvar? To da ona ljubuje s još nekim, recimo susjedom, poznanikom ili potpunim neznancom – kakve bi to povezanosti moglo imati – ili kako bi to moglo štetiti ili ići nauštrb mojoj ljubavi.? Ako je neka žena kadra probuditi ljubav u mom srcu… u jednom muškarcu onda mora biti sposobna potaknuti ljubav i u drugima. Voljeti ili biti voljen nije zločin. Pravi je zločin tražiti, zahtjevati i uvjeravati nekog da se odriče ljubavi i da on ili ona “pripadaju” jednoj jedinoj osobi koja zauvijek mora samo nju voljeti.
02/04/2012 at 8:12 pm Permalink
Alberto ,
nemoj me žaliti ,Mjesec je moj ,kad je on u pitanju ne vladam sobom
daj budi malo ljubomoran
pozdrav tebi
02/04/2012 at 9:40 pm Permalink
moćna i neobična pjesma
ali baš mi se sviđa
kako pjevaju pusti balkoni
s koliko napora dišem
dok samoću pišem
svojim življenjem
noć boba
SFD
02/04/2012 at 9:44 pm Permalink
Sa malo riječi mnogo rečeno, i slikovito,
kao da vidim cijeli jedan mozaik slika
dok ”…pjevaju pusti balkoni.”
Čestitke! 🙂
02/04/2012 at 10:09 pm Permalink
lijepo
03/04/2012 at 2:39 pm Permalink
Osmjeh draga moja