Lorena

Jednom sjeđah tako dugo u noć

Možda je bila negdje ponoć

Sad znam i vidim da nećeš doć

Oprostiti nećeš, propuštaš priliku.

A sve sam ti mogao u životu dati

I svojom te lijepa moja i dobra, zvati

Al ljubav ni srce nisi mi htjela dati

A dala si ga mnogima da ga lome.

 

Ne skrivaj tugu, jer ju ja vidim jasno

Možeš da nije istina vikati glasno

Al nemoj to raditi, ni sebi, a ni meni

Hajde dođi i ne živi više ženo u sjeni.

 

Dođi, zaboravi, ne budi mi tužna

Jer ti nisi žena ni izgledom ni dušom ružna

Nikad nećeš samnom biti ni sama ni tužna

Nećeš biti ni ružna.

 

Oprosti Lorena

Čekam da dođeš

Vrata su ti otvorena

Da ulicom mi prođeš.

 

Daj mi priliku

Neću ići k njoj

I kad me pozove

Da joj ne dođem tražit ću izliku.

 

Oprosti Lorena

Oprosti voljena

Želim da život živimo

A ne da druge poslije krivimo.

 

Znaš šta  Lorena

Sve bi dao da budeš moja voljena

I mislim da jednog dana ipak hoćeš

Makar bila moljena, makar ja pao na koljena.

 

Spreman sam na sve

Jer ti već zauzimaš moje sne

Znam ti dobro dušu

I znam kako vjetrovi nam  pušu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

4 komentara za "Lorena"

  1. Marija
    11/12/2017 at 9:23 am Permalink

    jednom sijedih tako dugo u noć
    Nije jasno jesi li te noći sijedio pa osijedio ili si sjedio. Kad već koristiš aorist, onda on glasi sjeđah. Imaš na wordu automatsku provjeru pravopisa.:)

  2. Lela
    11/12/2017 at 10:36 am Permalink

    Tko bi razumio ljubav… 🙂
    Pozdrav!

  3. Krebs
    11/12/2017 at 11:29 am Permalink

    Sto reci nego – TALENT+ISKUSTVO= kvalitetna poezija!! LP

  4. Luka markota
    11/12/2017 at 12:33 pm Permalink

    Ne, Marija nisam još osijeido,k znači sjedio sam, ispravit ću!!!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.