Surovost života,
licemjerja razna,
lisice što kolo
vode naokolo,
svega mi je toga
došlo preko glave,
mira svoga trebam,
spokoj srcu ,duši
i tišinu trebam
da me obavije,
lisičje to kolo
da ne gledam više,
prepuknut će srce,
ako još tren traje.
.
Tu, na dlanu Tvome
utjehu sad tražim,
Tu osjećam, mjesto
najdraže je moje.
Ispunjaš me mirom,
Očinskom ljubavlju,
ne osjećam teške
terete života.
Ni lisice više
ne mogu mi ništa,
moja si zaštita,
ljubav i ljepota.
.
Ah, da mogu stalno
na Tvom dlanu biti!
Zabit se duboko,
ne vraćat se više,
al’ znam, Bože,
utočište moje
da i drugim’ treba
te utjehe Tvoje,
mjesta na Tvom dlanu.
.
Al’ prikupljam snagu,
tu, na dlanu Tvome,
vratiti se tamo,
licemjerju tome.
Samo ovog puta
vratit’ ću se jača,
čuvat se lisica
i mudrija biti
sa Tvojom pomoći
i sa snagom jakom
iz Tvojega dlana
što u meni osta
trajno urezana