Pričat ću ako srce dozvoli

koliko volim glazbu

njezine tužne tonove

dok prilazim nijemom  klaviru

koji u svojoj elegantnosti kao stari šarmer

moj libreto prepoznaje kao svoj

Volim njegov sjaj i crno bijele dirke

nježnošću svojom one dodiruju staru fotografiju

s likom očiju,  koje se ne zaboravljaju

Tišina presvlači  zidove moje sobe

promatra me kao da me spasiti želi

od nečega,

meni nepoznatoga

Osluškujem nesigurne korake u hladnom hodniku

gdje su  srca odavno  otplesala

svoj posljednji ples poljubaca,

a zakašnjelo  vrijeme

pretvorilo libreto u zaboravljenu  glazbu

Poželim mjesto na mjesecu ili pustinji

upijati  boje kao svjetlost predvečerja

promatrati te

obuzdavati  čežnju

koja izaziva želju za tvojim zagrljajem

Neću dozvoliti duši da ode iz tijela

ako ona nestane,  tijelo nema vječnosti

Želim da čuješ  tišinu u sobi

veliku  šutnju  kada sklopiš  oči

tada mjesec  svjetlucav sjaj poklanja,

a vrisak u zraku

kao nedovršena pitanja

zadrhti  u šumi prepreka

preko ruba ponora

Pustimo da nas umiri zaboravljena glazba

Lektorica: Zvjezdana (Karmela) Hercegovac

Autorica: moja malenkost

/autorsko djelo uvršteno u Zbornik “MAGIJA”  Književnog kluba MLADOST iz Niša na natječaju za neobjavljenu ljubavnu i rodoljubnu poeziju/