Magija

U zalasku sam uživao
cvijeće životom čuvao
šume poštivao
to krhko i mekano moje obožavala je
nju svemirom volio
strah da će nestati bio je
al ostala je nastanila se u meni
poljupce plamene čuvali smo mi
odjeću trgali
tijela dijelili
grudi njene širokih zijenica gledao
na njima uzlupano srce slušao
u njima hedonizam ostvario.

Jedan komentar za "Magija"

  1. Mihaela
    13/05/2017 at 8:43 am Permalink

    Ljepota prirode, ljubav i strast. Sve pripada čovjeku.:)

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.