“Čunjić mafija”  je satirična komedija o građevinskom kriminalu pohvaljena na natječaju Hrvatskog Sabora kulture za 2025. godinu. Donosimo prvi ulomak.

Vrijeme i mjesto nastanka drame: Opatija, zima, 2024./2025.

Likovi: građevinski poduzetnik Tucaković, Andrija Nedoselić – voditelj radova, Koviljka – njegova tajnica, Dada – njegova kći, inspektor Gagić

Vrijeme radnje: Treće desetljeće 21. stoljeća

Mjesto radnje: kancelarija gospodina Tucakovića

Lica:

PODUZETNIK TUCAKOVIĆ: Krupan čovjek slobodnog ponašanja. Prema svojim zaposlenicima se odnosi kao „ćaća“, blagonaklono, sve dok mu se ne pokušaju suprotstaviti. Svoje građevinsko poduzeće vodi prema svom nahođenju i nije mu teško zaobići zakon ako vidi priliku za dobrom zaradom. Svojoj jedinici Dadi ne može odbiti ni jednu želju i uvijek nalazi neko opravdanje za njezino ponašanje.

ANDRIJA NEDOSELIĆ, VODITELJ RADOVA: Mlađi čovjek koji je pohvatao sve tajne prevarantskih postupaka, samouvjeren, ležerno, ali otmjeno odjeven. Udovoljava svim zahtjevima svog šefa i nastoji mu biti od koristi. Njegovo varanje države i poreznih vlasti opravdava šefovom snalažljivošću i tvrdnjom da u ovoj državi svi kradu, shodno svojim mogućnostima. S Koviljkom, u koju je zaljubljen, uglavnom razgovara dalmatinskim dijalektom što njegovog šefa često nervira.

KOVILJKA, TUCAKOVIĆEVA TAJNICA: Djevojka složene naravi, bliži se tridesetoj godini, zna svaki potez svoga šefa, ali se ne želi petljati u njegove poslove.  Govori dalmatinskim dijalektom, pomalo je kratkovidna pa stalno skida i stavlja svoje naočale.

DADA: Razmažena, ćudljiva, neumjerena, uvjerena da njezin otac može riješiti sve probleme i udovoljiti svakoj njezinoj želji.

INSPEKTOR MATE MARIĆ: Stariji, pronicljiv, pedantan čovjek. Često ne zna kako se nositi s očitim nepravilnostima jer ga sa svih strana pritišću „poznate političke face“. Zato ponekad zažmiri na jedno oko, ali ipak zna kada su prijeđene sve granice.

 

 

PRVI ČIN

 

PRIZOR PRVI: U kancelariji se nalaze poduzetnik Tucaković i njegov voditelj radova Andrija Nedoselić. Tucaković sjedi za svojim stolom, a Nedoselić stoji.

 

Tucaković: (Baca pred sebe novine koje je do tada čitao) E, moj Andrija. Ma jesi li vidio što taj novinar piše? Bezobrazno kopile! Nije izrijekom naveo naše poduzeće, ali lako se je prepoznati. Piše da mi raznim općinama iznajmljujemo one čunjiće, kojima one povremeno zagrade dio neke gradske prometnice na kojoj se tobože odvijaju radovi. Onda te čunjiće nakon dva tjedna uklonimo, pokupimo pare od općine, a ništa se nije radilo, ni jedan radnik nije plaćen, samo je novac promijenio svog vlasnika. Općina prikaže troškove radova kojih nije bilo i s nama netko podijeli lovu.

Andrija: Ma vidi vraga kako se samo dosjetio? Nije pomislio da radnika nema jer možda pada kiša, jer sunce prejako prži, jer materijal nije stigao na prometnicu, nego odmah u sridu. Odmah se vara, krade država…

Tucaković: I odmah nas zove Čunjić mafijom. Slušaj što piše. (Čita) Čunjić mafija je podružnica Građevinske mafije. Postavi čunjiće na prometnicu koja naše građane samo usporava prilikom dolaska na posao, pa se u prometu stvaraju nepotrebni čepovi. A na prometnici se nikada ništa ne radi.

Andrija: Nezahvalnog li gada! A nije mu palo na pamet da se čunjići postavljaju zbog sigurnosti građana. Obično ih postavimo na ravnom dijelu puta gdje vozači razvijaju strašne brzine. Ovako ih čunjići usporavaju pa ne može doći do nesreće. Trebao bi nam biti zahvalan što smo se toga dosjetili. Osim toga, ta budala nije nikada čula da kvalitetu prometnice treba s vremena na vrijeme testirati. (Nasmije se.) Posebno ako ju je gradila naša firma. Treba ispitati gustoću asfaltne mješavine, udio šupljina, odrediti granulometrijski sastav, utvrditi je li vožnja po njoj sigurna. Istina je da mi to  utvrđujemo onako od oka, pa veliko je iskustvo iza nas.

Tucaković: Tako je, moj Andrija. A iskustvo, pa makar ono bilo od oka, treba platiti. No nećemo dizati galamu. Pravit ćemo se da ništa ne znamo o ovome što je napisano. Nekoliko dana će grad o tome brujati, a onda će prijeći na nove novosti. Ima, fala Bogu, u Hrvatskoj afera prema kojima je ova naša mala beba.

Andrija: Imate pravo, šefe. Sjećate li se kako su nas samo napadali nakon onog potresa koji je srušio onih nekoliko kuća koje smo izgradili? Vikali su da u kućama nije bilo željeza pa da su se zato srušile ljudima na glavu. Nisu bile armirane. A ja vas pitam što bi se tek dogodilo da im je željezo palo na glavu? Ipak je željezo mnogo teže od cigle.

PRIZOR DRUGI: (Ulazi Koviljka. I ona nosi nekakvu tiskovinu u ruci.)

Koviljka: (Uzrujano.) Oprostite što ovako upadam, ali meni se čini da i neke strane novine pišu o građevinskoj mafiji u Lijepoj Našoj. Ne kažem da se to odnosi na našu firmu, ali se odnosi na našu branšu.

Tucaković: Baš su se okomili na građevince, kao da je urota u pitanju. Reci, o čemu se radi?

Koviljka: (Stavlja naočale.)  U Hrvatskom glasu Berlin nekakav autor parafrazira priču o Tri praščića. Lalalala… ( lista novine) Evo odavde… (Čita) Ovi praščići nisu čak međusobno u rodu. Udružili su se i osnovali građevinsku firmu zvanu Obnova, a na ratom opustošenoj zemlji bilo je posla na obnovi, ne za tri praščića, nego za cijelo krdo prasadi. Novac za obnovu je stigao. Netko ga je dao stradalim ljudima da im se obnove kuće, da dobiju krov nad glavom. I sada su se praščići dogovorili: “Glupo je ulupati toliki materijal u kuće gdje je teren ravan, mekan, gdje ne pušu orkanski vjetrovi. Može se taj materijal na njegovom putu malo skrenuti, pametnije upotrijebiti.“ (Vrti glavom kao u nevjerici.) I tako su praščići razvozili višak materijala kuda im se ukazala prilika za dobrom zaradom. Najviše su štedjeli na željeznoj armaturi i betonu. O svemu tome majka Zemlja je šutjela, a onda je na samom kraju prosinca 2020. probudila vuka u sebi, vuka koji je donio smrt, ranjavanje i razaranje. A sve zbog praščića.

Budući da se njihova rabota ovako naglo otkrila, ljudi prizivaju istražne organe da otvore istragu o obnovi koja bi mogla biti temelj stvaranja građevinske mafije. No već su se javili dušobrižnici, ad hoc – analitičari koji tvrde da je sva ta svinjarija ( a što mogu učiniti praščići nego svinjariju) došla u zastaru.

E sad, ne znam. Ili oni ne znaju. U zakonu je pisalo (čl. 82 KZ)  da zastara nastupa izvjesno vrijeme nakon što je nedjelo otkriveno, a ne počinjeno, a ako su zakon u međuvremenu promijenili, onda su praščići ušli dublje u duboku državu nego što možemo zamisliti. Ruju li ga, ruju.( Gleda muškarce upitno, a zatim doda.) Mislim da se je na ovo najbolje oglušiti. Psi laju, karavana prolazi. (Stavlja naočale u džep.)

Tucaković: (Bijesno) Ovo je bezobraština na kvadrat. Ovako obijediti cijelu jednu branšu. Otvoreno nas naziva prascima.

Andrija: Praščićima. Onako od milja. Ali ne uzrujavajte se. Takve novine ionako čitaju samo intelektualci, oni koji ne privređuju, koji samo parazitiraju na Lijepoj Našoj; profe, liječnici, policija, kulturnjaci…a njih se ne treba bojati. Mnogo zuje, malo meda daju.