Savija se crveni mak,
uz napukli vreli asfalt,
oplahuje ga vrući zrak,
koji rastapa i kobalt.
.
Njegove latice glatke,
zovu sve makove na slet,
misleći na banje slatke,
i njihov čarobni balet.
,
I kad’ se zatvara škura, i
kad’ ponestaje sluha,
nije potrebna ventura,
za vjeru u Svetog’ Duha.
.
Piju njegovu tinkturu, s
va uigrana osoblja,
idu na duhovnu kuru,
iz nevelika predsoblja.
.
Kad’ mak zaluta u đardin,
tamo mu se šire pleća,
i za igrati picigin,
treba mu družina veća.
.
Marko Jareb
Nema komentara za "Marko Jareb “Sveti duh”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.