Gradim i rušim zidove kula
daleko od viđenja na ležaju
gdje smo nekada ispijali
čaše slatkog nektara
pijani od snoviđenja.

S vremenom se izrodilo više
hirovitih Manona
čiji hramovi zaklanjaju
i posljednju zraku sunca,
a horizontom se šire
stabla džinovskih otrovnih gljiva
gušeći azurnost praskozorja
i remeteći trenutke providnosti.

Odnosim sve svoje križeve
u krematorij zaborava
oblažući ih hladnim kockama
snježnobijelog mramora;
čista i pročišćena vraćam se
u sunčanu svjetlost djetinjstva
oslobodivši se svih spona.