Milan Janković “Drozd pjegavi”

Drozd pjegavi nek’ utihne noćas,

dok grlim vjetar na svojim grudima,

jer njene su to ruke, njen topli glas,

a suza je možda od vjetra u očima,

a možda jer nema, nema više nas.

.

Ma nek’ zora bude vječno u mraku,

srca mojeg bez crvene boje,

iako u njem još uvijek je u žaru

svjetlost kojom obasjat ću stazu

zaleđenoj suzi na njenom obrazu.

Nema komentara za "Milan Janković “Drozd pjegavi”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.