Milan Janković “Duša prosjaka”

U srcu svjetiljka

grije dušu od ugljena,

i na hladnoći usamljen

promatram sebe, prosjaka,

što mrvice po tlu prosipa

pored zaleđenih koraka,

za promrzle nježne ptice,

i suze poput bisera

što tromo kliznu niz lice,

jer mi duša više nije,

što je bila nekada.

Nema komentara za "Milan Janković “Duša prosjaka”"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.