Pun Mjesec tvori slanu sobu,

protiv mojih behemoth leševa.

Od ranih jutarnjih olujnih oblaka,

držim lice svoje, prema kišnom nebu.

.

Izgubio sam se zbog ljubavi.

Izgubio sam ljubav prema sebi.

I tako, samo svoja sjećanja proganjam.

Brod sam, duh, praznim morem lutam.

.

Kroz život me vuklo sidro vremena.

što po sceni bježi bez suosjećanja.

Sve dok ona nije brodu prići htjela,

te sidrom srce mu probila…

.

Postao sam onaj, koji nikad zapravo počinje,

u oceanskom pijesku, kao krugovi za plivanje,

miješajući prašinu i krhotine.

Sve moje nasukano,

očajnički tražilo je kopno,

ili u ovom, beskrajnom moru,

broda sudbinu izgubljenu…