27 kolovoza 2025
Autor: julija
Kategorija: Uncategorized
Što šuma ima s našom tugom?
Lišće joj žuti kao ukazanje,
dok ju boje šaraju sumnjom,
ispod i iznad moje glave…
*
Naše mladosti,
kao nježne stvari,
postaju sjetna sjećanja.
Od čega smo to bježali,
mladi i drhtavi?
Jesmo li poput lišća,
ako mijenjamo svoje boje
svakog jutra?
Želim li tako lažno umrijeti,
dok stvaram svoje kronologije?
*
Dodirnem li misli svoje…
Zapitam se;
Od kojih kronologija
bi mi imalo nešto za reći
sva stara stabla u šumi?…
*
Osim, da su sve naše misli
nečujne,
mnogobrojne,
usamljene…
Da ih se može odbaciti,
već poput lišća,
lažno će umrijeti…
Nema komentara za "Milan Janković “Kad ljeto polako prođe”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.