Ne nastojim skupljati

lišće vjetrovitih dana.

Život je više

od brojanja grana,

golih, naspram neba.

Ne postoji dešifriranje

značenja tišine.

Sva kazivanja se nalaze

u tome gdje osjećaji leže.

I prečesto leže iza maski

koje smo sami napravili…

Umjetnost je naučiti,

osjetiti istinu iza laži.

.

Predemo tako,…,

veličanstvene istine,

kao da smo sve to.

Ti prekrasni izvezeni ljudi,

a nikad zapravo nismo.

Mi smo gospodari lutaka

svojih životnih priča…

Fiksna točka,

pravi sjever naspram juga,

u našoj konstelaciji zvijezda,

želeći vjerovati kako su nebesa stvorena

da oko nas kruže.

A smo samo jedna,

od bezbrojnih točaka svjetla,

koja daleko od nas svijetle.

.

I zato, pustite mi vjerovati,

nemoj me zadiviti,

samo pustite me…

Tako probuđen na atome,

reći ću, neka tišina zadrhti

na dodir riječi koje

tvore moj bezdan samoće.

.

Tiho poklonit ću svoju prisutnost

i tijeku vaših bića dat ću bitnost.

Neka vaš pogled mreška površinu

svega što sam mislio da znam.

I dok „šljivite“ moje dubine

u mješavini vode i vina,

osjetite difuziju svega u jedno,

a ne neku dramu, koju smo igrali opsjeno.

.

Ljubav je ljepota sljepoće,

zato molim, pustite me da slijep budem.

Dajte da vas osjećam u polaganom

omekšavanju svojih sjena,

jer dok tama odlazi,

toplina se diže u njenoj blizini

polaganim stupnjevima.

.

Osjećaji pletu svoje jake uzice

i rastu udubljenja…

Barem tako osjeća moja duša

u ovoj predugoj igri života.

Dopustite mi da vas vidim onako

kako se ljepota osjeća,

a ne kako se drugi pretvaraju

da vas poznaju

i meni prikazuju…