Zamišljao sam da padaju latice ruža,
a ne krvave kapi suza …
Zamišljao sam da volim smijeh i osmijehe,
a ne tužne i namrštene, bolne krikove …
Zamišljao sam da me drže blizu,
a ne da me odguruju …
Je li to bila ljubav ili bol i tuga?
Mislio sam da su to osmjesi, da je to sreća…
Ali tek, kada te ljubav napusti,
znaš da je to značilo osjećati …
Nema komentara za "Milan Janković “Padaju latice ruža”"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.