Jednom ću ići na jezero tvoje

bistro kao modro oko, moj dide

i sad se jegulje u mraku boje

ostiju što pogode sve što vide.

 

Govorio si kako se pas huška

bio ti je vjeran Loki, moj dide  

„ za pasom meci, o ramenu puška

dršće trska i liska – lovac ide “.

 

Na pragu te dočekivala baka

a oko nje puno malenih usta

hranile su kuću ruke težaka

oko sokola i ta ljubav pusta.

 

Katkad bi spustio obrve i osti

 cigarom pravio kolute dima

na škanju grijao ozeble kosti

pričao sa žabama, cipolima …

 

Sustigle su te , dide, mnoge kiše

svi vjetrovi ljuljaše staru trupu

pokidane mriže i puno više …

… sve život baci u tijesnu rupu.

 

A možda si sakrio čizme skliske

i drveno veslo što para vodu

pa gore dozivaš naivne liske

i oštri zupci još jegulju bodu.

 

Jednom ću ići na jezero malo

što ti u zjeni spava duboko

 jer tvoje je srce , moj dide, stalo

 u to čarobno, bistro modro oko.