Potezom ruke prekrivam pismo strpljenjem pisanih riječi
sklupčane želje prostirem kao usnulu stvarnost
tražeći sretan trenutak u ogledalu.

Nije ova noć ispila pogled i kažem ti
doslovno želim nacrtati osjećaje
spremiti ih negdje,
recimo, u kutijicu
onu istu u kojoj smo skrivali dva nacrtana srca
a otvarali bismo je u polju žita.

Smiješim se bjelini papira…
Prvo označavam stranicu
prolijem kap tinte
jer ne želim te u savršenstvu poezije
već tu, pored sebe
u portretu slike s dvije sjene
u stvarnosti…

Ne mogu ti objasniti ovaj trenutak
klone mi glava na ramenima
izbezumljenog pogleda lutam po praznoj sobi
tražim bilo kakav trag što bi kroz ključanicu uletio
ispunio ovu prostoriju
i pokrpao sve pukotine.

Ne mogu ti objasniti
koliko te trebam
a dolaziš mi samo u dahu vjetra
što stare zavjese na prozoru dotiče.

Htjela bih
razrezati ono dobro od lošega
da, ono što se dogodilo.

Tada bih na dobar dio namazala med maslačka
sladak, mirišljav…
prinijela usnama
osjetila dah ljeta
šuštanje lišća starog hrasta i miris livade…
… nas!.

Ne, namjerno ne spominjem onaj dio lošega
njega ne želim… zapravo… niti vidjeti.
Naime, ne treba postojati
jer jedino priznajem dobro
kao cjelinu života.

To je sve, sada mogu napisati:

„Nedostaješ mi svakog trenutka.“

autorica: Mirjana Pejak Peki
Zbirka poezije autora Očaravanja „Čuvari riječi“

Uredništvo: Mihovila Walner,  Marija Juračić, Davor Pasarić
Nakladnik: Redak