Ankica Biskupović “Gdje duša pije tišinu”
Nema više onih ulica po kojima su koraci pjevali
Ostale su samo sjene,
i trag cipela u prašini što ne zna kuda ide
.
Na klupi kraj rijeke sjedi vrijeme — umorno,
naslanja se na vlastiti dah
Slušam ga kako šušti među lišćem,
kao starac koji priča priču
koju nitko više ne pamti do kraja
.
U vodi — moj odraz, razlomljen
Kao da se i ja dijelim između jučer i danas,
između onoga što sam bio
i onoga što sam morala postati da preživim
Tišina je gusta, ima okus metala i rose.
Pijem je polako,
kao vino koje grije samo pola srca
.
U meni se smjenjuju godišnja doba,
bez reda, bez pitanja.
Ponekad prođe ljeto kroz mene —
tvoje ime nosi na jeziku vjetra
.
Ponekad naleti jesen,
odnese sve što se nije imalo hrabrosti oprostiti
Noć me gleda kao žena koja sve zna,
ali ništa ne govori
.
Znam taj pogled — to je pogled oprosta,
onaj koji dolazi kad više nije važno tko je kriv
Mjesec nad vodom — tanak,
kao rez na staklu stvarnosti
.
Sve je toliko krhko da se bojim disati
Ipak, dišem
Jer čak i tuga zna biti živa kad je voliš pravilno
.
Ako me ikad potražiš,
naći ćeš me u zlatnom odsjaju,
u miru između dana i noći,
u dahu što prolazi kroz stabla i valove
.
Duša progovara svjetlom sada,
bez straha, bez bola, bez pitanja.
I sve što je nekada bilo teško,
postaje mir,
poput rijeke koja više ne nosi kamenje,
nego svjetlost
.
I znam:
sve što smo izgubili,
sve što smo čekali,
svaka prazna čaša,
svaka izgubljena sjena —
sada sjaji kroz nas,
tiho,
nevidljivo,
ali stvarno
Igor Divković “Đer(dani)”
Dani sviću,
dani se dane,
dani smrkavaju,
rađaju, crkavaju…
.
Dani se sunčaju,
mrznu, snježe,
zlate, dozrijevaju,
pupoljku pjevaju…
.
Dani trče,
puze k’o puži,
od sna su kraći,
od more duži…
.
Dani su slatki,
k’o suza slani,
k’o chili ljuti,
gorki su dani…
.
Dani nas stižu,
dani nam dolaze,
k’o niska nižu,
k’o život prolaze…
Marija Juračić “You told me”
TEKST I CRTEŽ: MARIJA JURAČIĆ
PREPJEV: JOSIP ERGOVIĆ
.
You drove a nail into my cross
led them towards my gloomy fosse
let black crows and hyenas free
take all what death has left of me.
.
You carry both flowers and candles in hands
leading them profanly and yet so divine
an empty pair of dry eyes like a thirsty sands
sees everything clearly and yet is so blind.
.
You threw the first earth lump on a brave heart that burns
for an occult feast, delicacy for worms.
Luca Mamić “Listaj, lipo stara”
Ti predivna lipo stara
na prozoru uspomena
Sve si tajne naše znala
Bila svjedok tog vremena.
.
Lišće tvoje srcoliko
davalo nam dosta hlada
Štitila si kao nik’o
Zaljubljena srca mlada.
.
Još osjećam miris tebe
Kroz nosnice svud se širi
Davala si cijelu sebe
List tvoj da nas baš zakrili.
.
Čuvala si godinama
nježne rječi, slatke rime
i poljupce na usnama,
mnoga ljeta, mnoge zime.
.
Još i danas tamo stojiš
al’ nas dvoje nema više
I ponovno dane brojiš
dok nam život roman piše.
.
Listaj, listaj lipo stara,
opet štiti zaljubljene
dok šapuću s puno žara
slatke tajne sakrivene.
Suzana Ljepava “Neuzvraćene ljubavi”
Tuge su teške, beskorisne
Kad su ljubavi neuzvraćene
Želje neostvarene
Pokloni neotvoreni
Neuzvraćeni poljupci
Tad prokapa ranjeno srce
grči dlanove
vida rane
spasit šta se spasit može
šta drugo preostaje
korak naprijed
jedan po jedan
jer…
tuge su beskorisne
trebaju biti zaboravljene
i ostavljene!
