Lorena Vojtić “Omnia mea mecum porto”

I nadalje…

Pružam otpor
sjećanjima…

Doslovno.

Ne invociram,
niti u ludilu…

Bolne, tlačne
konstatacije.

Doduše,
nažalost.

Same mi
nailaze…

Žena sam.

S rukama…

Punim
ožiljaka.

Život je…

Direktno
zapisao.

Buduća –
očekivanja.

Glavnih
poglavlja.

Pročitaj cijelu poeziju

Gordan Struić “Kome da povjerim pjesme”

Slika: Steiner

.

Kome da povjerim pjesme,

sve strofe, stihove, rime,

te ruine moje česme,

te tragove moje zime.

               .

Kopnit će tiho u tami

kad jednom ostanu same.

Pusti da leže u čami,

šapuću uz moje rame.

 

 

Pročitaj cijelu poeziju

Zvjezdani vjetrovi

Nebeskim morem Hipatija jedri
u njenoj kosi crveni makovi
od drevnih dana ona lađom plovi
dok sipki pijesak curi u klepsidri.
.

Zvjezdani vjetar crna jedra bodri
iz grla bijela čuju se krikovi
premda prođoše toliki vjekovi
mrtvu grle samo oblaci modri.
.

Pravedno srce k’o perce lagano
zadrhti plavi lotos na grudima,
al’ ono katkad kucne ubrzano.
.

Palme plaču za sanjivim očima
stoljetno slovo suzama isprano
zasvijetli duša njena u noćima.

Pročitaj cijelu poeziju

Milan Drašković “Tragom Trakla”

 

 Žuti zidovi leta za spokojnost masline,

pri mirisu lotosa vođen majčinom rukom,

nad snom zatočenog vrta Endimion iz tmine,

pod belom mesečinom prostor obojen mlekom.

                          .

Drozdova žalopojka uz kiše svetlucave,

u napuštenoj sobi bruj od starih predanja,

jesenje sanjarenje za grozničave čaršave,

oslepelo zrcalo za zagonetke tkanja.

                      .

Spaljeni vinogradi sred grimiznih grozdova,

sobe pune akorda pri mirisu rezeda,

tajnovita divljina pri tami kestenova,

jedno gnevno božanstvo ispod jesenjih zvezda.

                         .

Sred purpurne zaraze užarenost za čela,

za obraze sestara bol kroz grimizne snove,

unuci nerođeni sred plamenih anđela,

u večeri novembra oblaci crni plove.

Pročitaj cijelu poeziju

Aljoša Đugum “Ničija žena”

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Marija Juračić”Aktualnost poezije Drage Gervaisa” izbor iz Diskursa

Iako je od rođenja Drage Gervaisa prošlo više od 120 godina, njegova je poezija još uvijek aktualna, Njezina aktualnost počiva na slikama iz stvarnog života, na prikazu života obitelji i male društvene sredine i na nepromjenjivosti društva u kojem loše uvijek izviri i nametne svoju volju.

Drago Gervais je  rano osjetio što znači biti primoran napustiti svoj zavičaj. A njegov je zavičaj bila Opatija, s Učkom iznad glave i s morem Kvarnerskog zaljeva pred očima. Rado se sjećam toga kraja kojeg još uvijek mogu pronaći samo u vlastitom pamćenju i u Gervaisovim  pjesmama. Bilo je to vrijeme u kojem „napredak“ još nije uzeo svoj danak.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts