Bio jednom jedan veliki čovjek. I bilo jednom puno malih ljudi. Velik čovjek je bio. Dok je bio. Kad više nije bio, mali su ljudi htjeli postati veliki čovjek. Bilo ih je sve više i više, ali nisu mogli postati veliki čovjek. Bili su samo puno malih ljudi. Onda su mali ljudi odlučili da nije postojao veliki čovjek kako bi svi mogli biti zadovoljni jer su svi mali ljudi. Kad su zaboravili velikog čovjeka i ostali samo mali ljudi, počeli su tražiti među sobom još manje ljude kako bi njima oni postali veliki čovjek. Nisu ih našli, svi su bili samo mali ljudi. I postalo je dosadno. Nisu imali koga slaviti, nisu imali koga kuditi. Onda su se, nakon dubokog promišljanja, dogovorili i uzeli jednoga maloga čovjeka i od njega malo po malo pravili velikog čovjeka. To je malim ljudima bilo zabavno.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Pozivamo aforiste, humoriste i satiričare da nam do 20. rujna na naše e-mailove: [email protected] odnosno [email protected] pošalju uz osobne podatke svoje aforizme, šaljive pjesme i kraće dosjetke na temu “vino i vinarstvo” povodom skorašnjih berbi grožđa te sudjelovanja na manifestaciji u Tribunju, gdje će se održati večer humora i vina pod nazivom “VINAFORA” u sklopu manifestacije “Tribunjske ljetne jeseni – Dalmatinska večer”. Najbolji radovi će biti nagrađeni, a autori će moći i sami nastupiti te javno pročitati svoje radove. Sretno!

Točan datum i lokaciju održavanja manifestacije javit ćemo naknadno, najvjerojatnije 27. rujna 2024 u Škveru.

Organizacijski odbor UHAH

Pročitaj cijelu poeziju

Zbog davnih grijeha protjerani iz smrti

vratili su se i pronašli nas.

Ponovno smo oživjeli njihove duše,

izabrani između svih.

                     .

Žive u nama i nagrizaju nas iznutra.

On ponovno odlazi.

Ona ponovno plače.

Grle se, rastaju,

ubijaju u istoj čežnji.

                  .

Vrijeme je ionako samo okvir slike,

ne može uspavati njihove zaljubljene duše.

Pročitaj cijelu poeziju

Više se
mrzimo

nego
što se
volimo.

Puno je
jada bilo.

Za ovih
godina.

Talog se
skupio…

Ostaje
samo
ljutnja.

Inat,
prkos
i zloba.

Pročitaj cijelu poeziju

Odustajem…
Ne mogu više trčati za vjetrom,
sa željom da u njemu čujem tvoj smijeh, tvoj glas.
Umorna sam od traganja, za tvojim licem
između tisuću nepoznatih sjena
koje me bez riječi šibaju pogledom.

Klonem od umora i beznađa
jer ti si negdje tamo
šutiš, skrivaš se od moje čežnje
poput Lune iza crnih oblaka.

Gdje si? Kome poklanjaš svoje riječi?
Kome pjevaš pjesmu utjehe?
Ponor crni tajnu krije
u njemu je kletva pravednih
riječi neizgovorene.
I bol je u njemu,
satkana od otrovnih iglica
koje dušu nepovratno truju.

Gdje si ti?
Izgubila sam te u trenu.
Nestao je tvoj lik u sumaglici tajni
jednog kasnog ljeta.
Evo, već na jesen mirišu praskozorja,
dočekujem ih budna
jer sam te u snovima tražila uzalud.
Ni u snove mi više ne dolaziš.
I opet boli.
Ali, odustat ću…
Prekinut ću traganje za tobom
Jer beskonačna pitanja
u glavi mi košmar stvaraju
a pitati te ne mogu.
Ako poželiš vratiti se…
Tu sam!

Tajanstvena je staza ljubavnika   sudbinom zarasla.

Zovi me!  Neka ti srce tamo negdje pokaže vrata povratka.

Vrati se!  Ispucalim usnama dozivam te… Pogledom suznim tražim te…

Umorna od traganja čekam tvoj glas !
SUZANA MARIĆ

Pročitaj cijelu poeziju

Slika: Vincent van Gogh

Sanjao sam te
u polju suncokreta
negdje na kraju duge
U očima ti sunce
na usnama osmjeh
u duši nespokoj
Nisam bio tamo
da ti otpjevam pjesmu
u kojoj si ti, sunce i vjetar
Nisam bio tamo
da te odjenem u haljine tanke
tijelo da se kroz njih sluti
suncokreti da se za tobom okreću
Nisam bio tamo
da zaustavim vjetar
da ga zamolim
da ti odsvira pjesmu
u kojoj plače jedna violina
Nisam bio tamo
da ti uberem suncokrete
da napravim fotografiju
da sakupim snove
koji mirišu na šafran i cimet
Nisam bio tamo
nisam došao u taj san
sakupljao sam stihove za ovu pjesmu
.

Napisao: Rijad Arifović

Pročitaj cijelu poeziju