Gledaš me očima poput oniksa.

Nijedna moja stvarnost ne prodire

u tvoj svijet ljubomore i bijesa.

Sebično i pogrešno, nadasve uzaludno,

kriviš mene, za sve što ti je bolno.

.

Ta praznina, unutar ti ljuske,

strašna praznina, bolnija je od ruke ljudske,

ili ništavila svih sranja iz pakla,

kojima ništa više, od osušenih

zimskih sumraka, hladnih..

u životu mi nema.

.

Ne postoji više srce u mojim prsima.

Nema ljubavi, nema iskre..

čak niti smetnji nekih mi želja.

Vatra je u njemu davno utihnula,

pobjegla je.. i zaboravljena.

Sve što ostalo je..

samo gangrenozno truplo,

hladno i trulo.

.

Pokušavam proliti bar jednu suzu,

za gubitak tebe, za gubitak sebe,

(Pa nek’ ti prijatelj ovo prevede!)

Ne vrijedi to ništa jednom, „Ugursuzu“.

Spalila si mostove

u prošlom praznom dobu,

i sada sam

u tvom tužnom, malom kavezu

zarobljen.. pretučen..

usamljenosti prepušten.

.

Sklon sam osjećaju, gledajući

tvoj vlak na svojoj stazi…

Dali da klečeći se okrenem?

I noževe s leđa vadeći,

oprostim od svih bez žalosti,

bez srčanosti..

nek’ me tvoj vlak zgazi,

nek’ ne hodam prema sutra,

nek’ mi nema jutra

u nijednoj ti budućnosti.

.

Podučilo me tvoje postojanje,

dok stvarala si mi ožiljke nove..

u svemu što prisutnosti su donijele.

I sad izravnavam svoju

dušu slomljenu,

zbrajam i oduzimam…

Za daljinu dal’ snove da ubijam?

Za neko svoje jutro u danu…

.

I ako budem ubojica svojih snova,

Il’ zlostavljač duše svoje.

Ako i najnižem u krugovima pakla,

ju prodam za tvoje spasenje.

Ostati će istina, kojom si od nas odustala,

i moju borbu za ljubav izgubila…

Pa pleši sama, u svom svjetlu,

u svom svemiru i svijetu…

Ja vjeran ostat’ ću,

svom dahu u sumraku.

Pročitaj cijelu poeziju

Nebo je preteško pred očima mojim
Stišću me dani poput stege olovne
Umorna sam, tugo, a stati se bojim
I misli mi teku poput rijeke plovne.
.

Umorna sam, tugo, vrijeme me tlači
Kopnim, nestajem, dok prolaznost me drobi
Pokušavam svoj kutak sreće naći
Prije nego li me ONA u zagrljaj zarobi.
.

Umorna sam, tugo, sve teži su koraci
Jesen je u meni, ogoljele su grane
Obraz hladan pružam ka sunčevoj zraci
Čim u ranu zoru kraj prozora zastane.
.

Umorna sam, tugo, a ti si uz mene
Idi svojim putem, ne želim te više
Pratiš me kroz život poput crne sjene
Daj mi duši sunca umjesto hladne kiše!
.

Suzana  Marić

Pročitaj cijelu poeziju

Figurativno
me guraš…

Niz liticu.

Ponor je
preblizu.

Kao da –
simetrično
upadam…

U zamku.

Paukovu
mrežu…

Napajaš –
me lažima.

Misliš da
ću ispasti
lakovjerna.

Zaboravljaš –
moju genetiku.

Svjedočanstva,
proročanstva…

Ukazanja i –
oštre snove.

Sposobnost
detektiranja
neistina…

Osjetljivost
na energije.

Mogućnost
pronicljivosti.

Čitanje
misli…

Dragi, u
ovoj igri.

Gubiš –
jedino ti.

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

U meni,

puni tebe

tragovi nade

jer uvijek dolaziš snovima

s proljeća.

Nečujno uranjaš u moje sanje

obnavljajući moje srce

košarom punom sretnih sjećanja.

Smijehom odagnaš sve

uskovitlane bojazni,

uvjeravajući da zaprimljena

nebeska čulnost u nama

neraskidiva je veza

mogućeg i ostvarivog,

pa tako

nadi u željama

uvijek ima mjesta.

       .

Dijeliš li Gore, na nebeskim ravnicama

i drugima

puno naručje

ispunjenih snova

s proljeća?

Pročitaj cijelu poeziju

Torba puna, knjige zovu

U avanturu kreće novu

Malo će se pomučiti

Ali mnogo naučiti.

*

Brojeve i sva slova

Pjesme divnih naslova

Imena planina, rijeka…

Putovanje ga divno čeka.

*

Zvono zvoni, baš se čuje

Veselo društvo tu je

Pa u redu, sve po dvoje

U klupama sada stoje.

*

Nastavnica drži kredu

Upoznavanje je na redu

Kredom face čudne riše

Imena kraj njih piše.

*

Jednu facu gleda Jura

Kraj njega je lijepa cura;

Kose duge, oči plave

Jura ne okreće glave.

*

Pročitaj cijelu poeziju