Let je lak kroz oblake bijele

Paperjaste i meke

Kad Mjesec je pun

Da osvjetljava put.

Pročitaj cijelu poeziju

Ne znam
tko sam…

Kažu da
bez tebe

tobože
stvaram.

Lutam,
tražim
sebe..

Ne mogu –
se pronaći!

Progovaram
o bitnim mi
tematikama.

Dokad će,
trajati ovo
tlačenje!?

Bog spaja
i razdvaja.

Njegova
uzvišena
sigurnost.

Zna taj –
odgovor.

Pročitaj cijelu poeziju

Nisam iznenađen ni zaveden.

Uz moje kosti,

gigantski jeMjesec bijeli,

u svojoj umirujućoj tišini.

Preko tamnih voda,

zapljuskuje me njegova prašina,

u pokušaju da smirim

svoja tiha mučenja.

.

Oblaci, kao para dnevnih snova,

mjesečevim miješa

najsvjetlije zrake.

Hvali se plitka plima

tirkizno sablasnog sjaja,

za prikaz koralja

od progonjene misli,…,

ispod smještene…

.

Nikad se ne plašite

terora svojih dubina.

Potopljeno ispod je tišina

gdje mudrost spava…

Pročitaj cijelu poeziju

Pročitaj cijelu poeziju

Teatar MASKA München svečano je zaključio trodnevnu manifestaciju “II. Kazališnih dana München”.  Na završnoj večeri pred prepunom dvoranom u Kultur Etage Messestadt izvedene su dvije komedije: “Pidžama za šestero”  u izvedbi Gradskog kazališta mladih Vitez i “Patrioti” u izvedbi Sinjskog pučkog kazališta. Predstave su zagrijale atmosferu u dvorani i oduševile gledatelje.

foto: Fenix- Marin Bikić

Pročitaj cijelu poeziju

Sa sobom ne nosim ništa, sem svoje

duše gorde. I neke uspomene modre.

Kada jednom odem, zasjaće Sunce,

procvetaće ruže, ptice će gnezdo

svoje sviti, ostaće lepota života

dok će se moj pretvoriti u spokoj.

.

Kada jednom odem, biće to u tmini

krajičku oka moga, u dubini tužne

duše, na obali nebeskoga svoda.

Volela bih da dobijem krila na

vetru, da odem, da obrišem sva

sećanja i snove, da pravim neke

uspomene nove. Sve bih drugačije.

Svaku bih reč drugačije rekla, svako

slovo drugačije pisila i svaki dan

punim plućima disala i udisala.

.

Sa sobom ne nosim ništa, sem svoje

duše gorde. I neke uspomene modre.

Pročitaj cijelu poeziju