Ispijeno mi sve,

što sveto bilo je…

–

–

Svi Bogovi znaju,

da bih prolio srž iz svojih kostiju

i isporučio im taj užegli komad srca,

da te mogu sigurno otpratiti kući

i spasiti nas oboje,

od ove puzajuće smrti.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

U malo istarsko mjesto Kringa stigla sam u rano prijepodne s namjerom da se daleko od grada odmorim u tišini luksuznog seoskog imanja. Čekajući ručak, ispružila sam se u udobnoj ležaljci pokraj bazena. Voda je bila bistra i plava, zbor cvrčaka diskretno je pjevao, a mirisno stablo lipe pružalo mi je spasonosan hlad. Ljubazni mi je domaćin dao knjižicu o lokalnom vampiru Juri Grandu koji je u legendu ušao kao prvi zabilježeni europski vampir, a o kojemu do tada nisam ništa čula…

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Kuća na rivi.

Puna dječjeg smijeha.

Dim iz dimnjaka.

Pročitaj cijelu poeziju

Melankolik u meni
depresivno secira –
mentalne raznolikosti
netrpeljivog kolerika… (više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Otišla je poslednjim vlakom
sunce u očima njenim me oslijepilo
usne su joj mirisale na med.
Njeni brzi pokreti uznemiriše me do blaženstva
donijela je muziku mira i strasti.
Možda sam samo zamišljao
možda sam samo glumio, pretvarao se, lagao,
ali bila je tako zastrašujuća u svojoj jednostavnoj ljepoti
krala je moje misli i riječi.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Za početak, (da ne bi bilo zabuna), nikome se poimence ne obraćam, niti mi je to bila namjera. Nadalje, ne opravdavam se za ono što jesam, no, osjećam poriv – osvrnuti se na određenu pojedinost. I to, općenito govoreći, zbog onih koji smatraju da je poezija – savršeno idealizirani sklad prekrasnih riječi. Dakle, evo moga stava…

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju