Topi se drveće

           .

U oku uramljena brda

Celi oktobar

                .

Po krovu gore zvezde

U nedrima golim rađa se pesma

Epitaf za slepa slova

Žutog lišća

 .

Damar divlja

Svet je preplašen

     .

Čuje se samo

Tiho

Tiho

   .

Srce

Lupa

    .

Miriše soba na belu kafu

Takva je jesen

 .

Mrtva trka slova i psa

Pored puta

Pročitaj cijelu poeziju

Križ – crni, gotički
stadij je prijelazni.

Svijet onostrani –
teren neistraženi.

Neznatni putnici
smrti su pohrlili..

Uz bezbrojne upitnosti-
svekolikih neutaživosti.

Apostrof kritičnosti
nemilosrdno gnječi.

Taj boj za dušu – još traje li?!
Retoričko pitanje suze priječi.

Kolika je težina grešnosti-
koja će strana prevagnuti?

Pročitaj cijelu poeziju

Dugo vam se nisam javljala. Ne zato što su mi presušile ideje, već stoga što  naša politička javnost rječito govori sama za sebe pa joj nikakvo uplitanje sa strane nije potrebno. Svi se busaju u svoje patriotske grudi, optužuju drugoga da nije patriot, a patriotizam lako postane ugroza slobode „utočište svih hulja“ kako ga je definirao Tolstoj. Patriotizam se mjeri jedino vlastitim postupkom, kada se vlastita zemlja nađe u škripcu, a koliko znam, ni jedan od te domoljubne gospode nije se angažirao u vrijeme kada je Hrvatska bila opasno ugrožena.

Eto, zato ne pišem. Ne svrstavam se ni lijevo ni desno. No onda se dogodi nešto što ne spada u politiku, nego u logiku, što bi svima trebalo biti blisko. Dogodilo se da sam plaćajući svoje račune, jedan račun platila dvostruko. Radilo se o promjeni imena korisnika računa. Iako sam tvrdila da je račun plaćen, distributer mi je prekinuo uslugu, dok ga opet ne platim. Očito se, ponovnim pregledom, ispostavilo da sam bila u pravu, jer mi je na kućnu adresu stigla uplatnica s iznosom duga od nula kuna.  Dug od nula kuna nisam platila smatrajući da ga nemam. Ali dug je dug i ne oprašta se lako. Nakon opomene o dugovanju i prijetnje o obustavi usluge, otišla sam na kiosk i uredno platila svoj dug od nula kuna. Taksa je iznosila nešto više od 3 kune. Ima logike, zar ne?

Marija Juračić

Pročitaj cijelu poeziju

Dijana

stvara,

ne

razgovara,

zovu

je

Dijana

Kartuzijana.

     .

Kao

Madonna

živi

ona,

više

pjeva,

manje

zijeva.

      .

Slavuji je

glede,

grdelini

slijede,

kastrati

u koru

oko nje

sjede.

 .

Belcanto

kantaju,

svijet

smantaju,

piano,

pianississimo,

svemir

zbudisimo.

Pročitaj cijelu poeziju

Kad zora tiho spusti srebrn veo,

i more dahne modrom tajnom dana,

u srcu mom probudi se bez prestanka

tvoj lik, što nosi svjetlost s neba, mio

                  .

K’o ruža što je jutrom rosom spleo

anđeo neki, tih i bez vremena,

tako je tvoja milost izabrana—

a u njoj sam cijela, njoj sam život dala

                           .

I kada večer zvonke sjene lije,

u kamenu spava Grad, a zvijezde bdiju,

u meni opet želja tvoja vrije:

                        .

da pjesmom tihu dušu ti umijem,

da sve što slutim, sve što srcem snujem,

položim tebi u ljubav što se smije

Pročitaj cijelu poeziju

Jezus izdan in aretiran
.
Edina pot, ki vodi v odrešenje,
je tista, ki nocoj se bo pričela,
ko judež v spremstvu divjega krdela
izdal me bo in pahnil v muk besnenje.
.
Med oljkami se sliši zvok korakov,
zven jekla reže žarke mesečine,
poljub hijene v siju srebrnine
uklešči me v surov objem vojščakov.
.
Gospod, naj mar ubranimo te s silo,
utišamo zverin teh rjovenje?
Nikar, nasilje duše je slepilo,
.
zabloda, ki vas pelje v pogubljenje –
kar se zgodilo bo, to bo darilo
za vse, ki v vas budi se koprnenje.

Pročitaj cijelu poeziju