Katica Badovinac “Revista haiku 2025”

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Marija Juračić “Haiku”

U mladom biću
Već klija sjeme smrti.
Dar od rođenja.

In a young beeing
Seeds of death germinate.
The gift of birth.

Preveo: Josip Ergović

Pročitaj cijelu poeziju

Omer Ć. Ibrahimagić: “Pjesmovite priče”*

Dok proza vapi za publikom, poezija raste u samoći.
(Nedžad Ibrahimović)
,

Vrijeme je neizumiteljsko i plošno.
Znanje ne potiče horde već one uzmiču i bježe, sleđene kontekstom.
Osvijetljene škrtom svjetlošću plemenskih vatri,
ohrabruju se da stalno prave korake unatrag,
uporno pokušavajući dostići sanjani prag pračovještva.
.
Promjena je postala konačna: stanje je nepromjenjivo.
Zato poezija više ne predstavlja poziv i posao.
A sramotna je i kao hobi.
.

(više…)

Pročitaj cijelu poeziju

Dario Ćertan “Žurbe i tenzije”

Ljudi se žure
i tenzije dižu,
od silnoga stresa
živjet’ ne stižu.
.

Lete i zuje
k’o muhe bez glave
‘mjesto u nižu
brzinu da stave.
.

Psihički napor
toliko ih cijedi
i nemaju snage
za ono što vrijedi.
.

Cijelo se vrijeme
nekuda juri
a onda ti vrijeme
naglo iscuri.

Tek onda shvatiš,
majke ti mile,
sve su mi trke
uzalud bile.

Pročitaj cijelu poeziju

Lorena Galeta “Abrazija”

Labilna meta
za predatora.
.

Posramljena-
onemoćala te
u ralje bačena.
.

Distorzija uma,
i očajnički krik
upomoć nisu –
prošli uspješno.
.

Pomračena tamnica
istražnoga zatvora-
baca u kontroverzu.
.

Tko se tu igra; ovoliko-
mučeničkom karmom?
.

Kakvi to zločinci, pa
jadni zlikovci i loše
iskovani pojedinci…

Imaju pravo, kidati
posvećene skute?!
.

Zatim izvršiti autopsiju nad
dvadesetosmogodišnjim –
kostima, organima, vlasima?
.

Usudili su se dirnuti
u svetost bezgrešnih
kapljica znoja i krvi…
.

Platit će, dok se ne
ispuni božja misija!
.

Spram drugih, više
nisam mesijanski
nastrojena, dobra.
.
Čupam se koliko
– mogu i znam…
.

Kako mi duša ne bi
tjeskobno propala..

Pročitaj cijelu poeziju

Ljiljana Jelaska “Dođe mi”

Dođe mi da ti priznam
da te previše volim.
Ali me strah
da ne postaneš okrutan.
Dođe mi da ti stisnem ruku,
ali me strah da ne pomisliš
da sam bespomoćna.
Da te zagrlim najjače,
ali me strah da ne osjetiš
koliko sam krhka.
Dođe mi tako,
jer sve u vezi tebe je previše.
Dođe mi da ti priznam
da si centar mojeg svijeta.
Dođe mi, ali me strah
da te ne izgubim.

Pročitaj cijelu poeziju

prev posts prev posts